PISMO UČITELJICI

Povezani članci

• Razgovor o Amarcordu u Zvonu
• Treći “Otvoreni univerzitet” u Banjaluci posvećen budućnosti
• Bookstan: Velika šteta što se ne izučava slikarska strana Zuke Džumhura
• TRAGIČKI LAMENT ili zašto se Jugoslavija ne zaboravlja
• Nedžad Maksumić: PUTOKAZI RAZBACANI PO ZEMLJI
• O jednoj romansi i podvigu reprezentacije Bosne i Hercegovine

Piše: Petar Fehir

prvo upozna sebe,
pa stvari.

njegovoj prvoj učiteljici
ljubav sad treba,
ne znanje.
kraj nje su uvijek prolazili
i mada ne zna postoji li
traži ga.

pruženu ruku samo gleda,
nikada i nije imao namjeru
i sve je ličilo na obmanu.

da je nekuda krenuo,
da je nešto umio, shvatio,
značio,

kao želju, požudu, mir,
kao  borbu, naprijed, čast,
kao zauvijek, nikad i već,

sreću, jutro i čar,
vodu i miris i sram
i ništa.

kad krene
znat će već, na neki način,
da je to vrijeme bilo put
i da je to, u stvari, bilo to.