Pismo iz Srebrenice

Povezani članci

• Irma Baralija: Bezakonje u HNK ima svoju policiju
• 20 godina od zločina na Markalama
• Virusu se pomolimo, korono pomiluj!
• Hrvat il’ budala, pitanje je sad?
• Države – po mjeri koga i u čije ime?
• Zapadna Evropa napušta kršćanstvo, počinje sustizati nejveće nevjernike Čehe

Foto šg

Zašto vi koji to niste uradili, niste pokazali interes, spremili se i došli na mjesto zločina? Zašto niste došli i skinuli ljagu i prokletstvo sa sebe jer vi to niste počinili niti ste dozvolili da to neko počini u vaše ime? Zašto se svojim ćutanjem svrstavate na stranu zločinaca, zaboravljajući da ste po božjoj zapovjedi dužni stati na stranu čovjeka?

Rijetko kad mi se srce tako stegne, kao što je to na Maršu mira u Srebrenici, posebno onaj moment kada se dvije kolone, ona iz Nezluka i ona iz Žepe, spajaju u jednu na ulazu u Memorijalni centar. To je trenutak kada suza kane iz oka svakog od nas ma koliko bili jaki ili pokušavali da je zadržimo. I po ko zna koji put postavljamo sebi pitanja bez odgovora koja nas ne ostavljaju ravnodušnim: Koliki idiot životinja u ljudskom obliku može biti da ubije bespomoćnog čovjeka? Kakvi su to monstrumi mogli biti koji zatvore preko 1000 ljudi u zemljoradničke magacine u Kravicama a onda ih zasipaju bombama, rafalima? Još uvijek na zidovima tih zadruga u kojima se danas čuva stoka se vide ožiljci metaka i granata. Koliko bitange u ljudskim odorama mogu mrziti kao što je to bilo u Petkovcima 1995. godine? Mjesto, gdje još uvijek leži na stotine praznih čaura iz kojih su puščana zrna ubijala nedužne ljude sa omčama na rukama. Gledam u jednu od tih omči koje sam našao i vidim smrt. Pitam se gdje danas leži blizu 1000 ubijenih Srebreničana koji se vode nestalima! I da li će ikad biti pronađeni…..

Zašto vi koji to niste uradili, niste pokazali interes, spremili se i došli na mjesto zločina? Zašto niste došli i skinuli ljagu i prokletstvo sa sebe jer vi to niste počinili niti ste dozvolili da to neko počini u vaše ime? Zašto se svojim ćutanjem svrstavate na stranu zločinaca, zaboravljajući da ste po božjoj zapovjedi dužni stati na stranu čovjeka?

Prije 3 godine sreo sam na ukopu srebreničkih žrtava italijanskog ljekara – pedijatra Paola Ciarlantinija. Bio je vidno potrosen, gotovo u stanju šoka gledavši veliki broj sanduka poredanih jedni pored drugih. Brada mu se tresla pa ga je moja supruga poslije dženaze pozvala nama kući u Bratuncu da se malo okrijepi.

I čini mi se da smo uspijeli. Svakog 11 jula  e-mailom dobijemo njegovu poruku ljudskog suosjećanja, iskrene ljudske solidarnosti koja tako puno znači! Zato vam istu prenosim u originalu:

”Dear friends,

Potocari is the place in which Europe forgot and lose definitely itself, the same Europe that today is looking for security building walls and letting die people in Mediteranean sea or in Lybia and the same Europe that let die men, women and children in Auschwitz and Sarajevo.

The peace march and the funeral in Srebrenica must remember to world at all – but especially to European and Western people, to everyone of us – that Srebrenica massacre have been never ending during these 23 years and that horror must remain alive inside our minds and our hearts, as it does in the lives of the victims’ families.

But the most important thing to remember – every year and every day – is that Srebrenica massacre could be and had to be avoided: this is the unique, historical, unforgettable truth.

I hope we really do “stay human”.

Many hugs again to your parents and to your family,

Paolo”

Svaki Marš mira, pa i ovaj posljednji, je pobjeda dobrog nad zlim, ljudskog dostojanstva nad primitivizmom, ljudske savjesti nad ravnodušnosti, pravde nad nepravdom, čovjeka nad nečovjekom.

Paol je u Srebrenici našao istinu i smiraj svoje duše! On je shvatio da se srebrenički genocid nije završio niti nakon 23 godine te da je ovaj horor ostao živ u našim mislima i srcima te u životima porodica žrtava genocida! I ono što je poenta: Srebrenička tragedija se mogla i morala izbjeći što je stvarna, historijska i neoprostiva istina osuđena da leži na savjesti svih nas!

Ovo je ujedno i odgovor gluhim i slijepim, lažnim i primitivnim, koji ne žele da traže istinu već glorifikuju zločine i zločince! Onim koji NE priznaju sud časti i ljudskog saosjećanja! Istina im je još uvijek 23 godine nakon masakra servirana na stratištima poput onih u Petkovcima i Kravicama!

Na tu moralnu filozofsku temu o smislu svog vlastitog postojanja i bitku ljudskog života morat ćete jednog dana sami dati odgovor! Jer i buduća pokoljenja će vas pitati: ”Zašto i u čije ime?”