“PISCI, RATNI PORTRETI”- Izložba fotografija Milomira Kovačevića Strašnog

Povezani članci

• Kad je hafiz za hizmećare ćafir, šta je tek bio Mahir?
• Bezazleni nazubljeni šareni ljepljivi papirići u Bruxellesu
• Edward Ferguson: Previše smo uložili u ovu zemlju da bi dozvolili da krene unazad
• Ivan Sokač: BRODOVI
• Grad koji i dotrajava i umire, i u isto vreme se rađa i preobražava
• STUPORI DRUŠTVA: Dijagnoza & alkemija zločina

Marko Vešović, Ferida Duraković, Ivan Lovrenović, Karim Zaimović, Miljenko Jergović, Tvrtko Kulenović, Enes Karić, Ozren Kebo, Dubravko Brigić, Ilija Ladin, Goran Simić, Alma Lazarevska… samo su dio sarajevskih književnika i književnica koji su se u vremenima bezumlja našli ispred objektiva omiljenog sarajevskog fotografa Milomira Kovačevića Strašnog i čiji će portreti biti predstavljeni na izložbi Pisci, ratni portreti,  u Zvonu u ponedjeljak, 25. jula u 21:00.

Milomir Kovačević Strašni ovogodišnji je dobitnik Šestoaprilske nagrade.

Hroničar grada i hroničar opsade konačno je na taj način dobio i formalno priznanje za ono što je nemjerljiv lični i umjetnički doprinos gradu u čiji je krvotok utkao cijelog sebe.
Rat je Strašni bilježio svaki dan, u svakom trenutku, daleko od načina na koji su to radili reporteri iz svijeta na privremenom ratnom boravku u BiH.

Strašni, kako sam kaže, nikada nije bio ratni fotograf već fotograf u ratu.Jedina je razlika u tome što je nekada u Sarajevu fotografisao život a u ratu preživljavanje.

Čovjeku koji u svemu pokušava vidjeti dobro nisu ni promicala nasmijana lica jedne mladosti koja su četiri godine bila ‘konzervirana’. Upravo ti sarajevski osmijesi dio su jedne u nizu uspješnih izložbi koje nam je priredio, uključujući i poseljednju u Umjetničkoj galeriji pod nazivom Djeca u ratu kada je premašio i vlastiti rekord u broju posjetitelja i posjetiteljica.

Sa postavkom ratnih portreta pisaca Milomir Kovačević nas uvod u svijet ratne stvarnosti onih koji su bili nosioci duhovnog otpora, ljudi koji nisu izgubili vjeru u plemenitost umjetnosti ni u najtežim vremenima.
Nisu izgubili ni dostojanstvo što se itekako vidi na fotografijama Strašnog.

Pjesnik i Miletov prijatelj Ahmed Burić u tekstu koji prati izložbu u Zvonu najtačnije je definisao ovaj ciklus fotografija kao eleganciju u beznađu, naglašavajući fotografski imaginarij Milomira Strašnog.

”Sve te ljude s fotografija – od kojih su neki zamišljeni, neki nose vodu, neki idu u posjetu borcima na liniju i kasnije s njima jedu pitu, neki ozbiljno poziraju, neki pak imaju dozu humora na svoj račun, a neki izgledaju kao da gledaju u prazninu – možemo gledati i kao dio fotografskog imaginarija Milomira Kovačevića. Zbog njegovog majstorstva, jer ko je na taj način uopće mogao prisustvovati svim tim scenama i zabilježiti ih, ali i zbog toga što nam se vrijeme, kako kaže naslov romana Mirka Kovača, udaljava i s ove je tačke skoro nemoguće prosuditi šta je doista bilo, a šta su naša sjećanja”, napisao je Ahmed Burić u tekstu.

Nadamo se da ćete nam se pridružiti u jedinstvenom umjetničkom vremeplovu, velikoj fotografskoj posveti prijateljima –umjetnicima od njihovog saborca, velikog fotografa i čovjeka Milomira Strašnog.