PETROVCI

Povezani članci

• Srbi, pederi, ostali
• Vuk Perišić: Vremenski parostroj
• August Cesarec: Za vječan Prvi maj
• Izašla knjiga ‘Vodič kroz Krležu ili Priča o godinama opasnog življenja’
• Intervju-Ron Haviv, fotograf: Fotografija kao umjetnost angažmana
• VRIJEME JE ZA REVOLUCIJU

Ili o jednom radnom procesu

Davno je prošlo vrijeme kada je u sarajevskom Kamernom teatru 55 na repertoaru bila Djelidba Skendera Kulenovića. Bila je to jedna od rijetko popularnih i u svim segmentima odličnih predstava kazališne kuće iz sarajevske ulice Maršala Tita. Tada sam upoznao glumca Envera Petrovcija. Dakle, davno prije posljednjih ratova na Balkanu.

Odličnom teatarskom i filmskom glumcu sa Kosova ponudio sam ulogu Ministra Puniše Bagremovića u predstavi Deportacija, Željka Vušurovića, koju sam režirao za produkciju Kulturnog centra iz Novog Pazara. Petrovci se nije dvoumio niti trenutak, prihvatio je moju ponudu… I tada je otpočeo jedan od najzanimljivijih radnih procesa u mom redateljskom opusu…

Rad na postavci Deportacije odvijao se u dva pripremna ciklusa. U oba sam stekao neponovljiva iskustva radeći, družeći se i ljudujući sa Enverom Petrovcijem. Što je originalnost i diferentia specifica rada sa ovim iskusnim dramskim prvakom, koji je svojim ulogama oplemenjivao repertoare beogradskih, sarajevskih, kosovskih i inih kazališnih kuća?

To je u prvom redu način na koji ovaj glumac, sveučilišni profesor, pisac i povremeno redatelj pristupa novom dramskom tekstu na čitaćim probama. Petrovci analitičkom sagledavanju dramatske partite prilazi rijetko studiozno tražeći sa redateljem sve komponente koje bitno utiču na formiranje skicoze za buduću dramsku, scenski postvarenu osobu. Pri tome povjesne, društvene okolnosti i ukupan kontekst dešavanja dramske storije Petrovci istražuje znatiželjom pomiješanom sa strašću, ulazeći u sve zakutke mogućih vrela podataka o liku koji kreira i situacijama u koje ulazi njegov glumački personalitet zaogrnut habitom buduće scenske personalizacije tog lika…

U mizanscenskoj fazi postvarenja lika Enver Petrovci pristupa realizaciji formirajući tri stupnja gradnje lika.

Prvi je onaj u kojem fizički usvaja crte mizanscenskih kretnji. Pri tom je, u ne malom broju situacija, golemom iskustvenošću dopunjavao, korigirao i upotpunjavao moje redateljske naume…

U drugoj, pak, fazi Petrovci nastoji suštine značenja dramskog teksta usvojiti, saobraziti i maksimalno opriroditi. U toj fazi on ima vrlo specifičan tretman temeljnog dramskog teksta. Ne prihvata ga i ne usvaja na carte blansche. Dapače, on se snažno trudi svaku riječ do kraja osvjestiti, a tek potom pokušava donijeti puninu dramske situacije i određene replike unutar nje.

Naprosto je dirljiv njegov odnos prema svakom partneru na pozornici. Svima nastoji pomoći svojim golemim iskustvom, godinama sticanim i u ulozi profesora na raznim glumačkim učilištima.

U trećoj fazi oblikovanja dramske persone koju tumači ovaj kazališni prvak nesebično se daje emanirajući nepresušnu energiju kako bi sve zamisli u vezi sa likom koji tumači prohodale na što prirodniji i po predstavu djelotvorniji način.