PEN Centar u BiH osuđuje napad na Salmana Rushdieja

Povezani članci

• NOMADI BARBANE
• Esad Bajtal: Nacionalistička apologija zločina
• Jezik i nacionalizam: tri godine kasnije
• Sutra počinje 4. Fra Ma Fu festival reportaže i reportera
• U Šibeniku počelo snimanje filma o Draženu Petroviću ‘Nešto jače od mene’
• Hercegovački Aristotel i bosanska mržnja

Foto: Picture alliance/AP Images/Grant Pollard/Invision/AP

P.E.N. Centar Bosne i Hercegovine najoštrije osuđuje brutalni napad na poznatog angloindijskog književnika i bivšeg predsjednika američkog PEN-a Salman Rushdieja koji se prije dva dana desio u institutu Chautauqua u New Yorku.

“Užasnuti smo i zgroženi viješću da je prije dva dana u New Yorku brutalno napadnut poznati angloindijski književnik i bivši predsjednik američkog PEN-a Salman Rushdie. P.E.N. Centar Bosne i Hercegovine najoštrije osuđuje ovaj okrutni napad, kog je počinio Hadi Matar 12.8.2022. na institutu Chautauqua u New Yorku.

Salman Rushdie je žrtva zloglasnog napada na slobodu govora zbog objavljivanja knjige “Satanski stihovi” (1988.), kada je pokojni iranski vođa Ayatollah Ruhollah Khomeini izdao fetvu pozivajući na Rushdiejevu smrt, prisiljavajući ga time da se skriva dugi niz godina.

Kao članovi međunarodne PEN zajednice, obavezujemo se na razbijanje rasne, klasne i nacionalne mržnje, i branimo ideal jedinstvenog čovječanstva koje živi u jedinstvenom svijetu u miru. Stoga ovim putem pružamo riječi podrške i nadu u potpuno ozdravljenje uvaženog pisca i prijatelja BiH Salmana Rushdieja.

U nastavku podsjećamo na tekst Salmana Rushdieja iz 1994. godine, “Bosna u mojim mislima” i ističemo odlomak:

Nikada nisam bio u Sarajevu, ali osjećam da mu na neki način pripadam. I ponosan sam što sam počasni član PEN centra pisaca bivše Jugoslavije, i nadam se da me neće smatrati drskim ako to kažem kao rezultat ove novostvorene veze, da i ja mogu tvrditi da sam u nekom smislu prognanik iz Sarajeva, iako je to grad koji ne poznajem. Postoji Sarajevo uma, zamišljeno Sarajevo čije nas propast i muka proganjaju. To Sarajevo je nešto poput ideala; grad u kojem su vrijednosti pluralizma, tolerancije i suživota stvorile jedinstvenu i otpornu kulturu. U tom Sarajevu zapravo postoji taj sekularistički islam za koji se toliko ljudi diljem svijeta bori. Ljudi tog Sarajeva sebe ne određuju po vjeri ili plemenu, već jednostavno i časno, kao građani. Ako se taj grad izgubi, onda smo svi mi njegove izbjeglice. Ako kultura Sarajeva umre, onda smo svi njegova siročad.”