OVO VRIJEME

Povezani članci

• Zijad Burgić: Zlotvori umiru i nestaju, a Bosna opstaje
• Prolongirana premijera predstave “Isus, Sin Čovječji”
• Promocija knjige Hansa Fallade “Jedan čovjek stremi ka vrhu”
• Božica Jelušić: NA VISINI STVARI
• OTONU-OTI SABI, u spomen
• Netrpeljivost prema ideji antifašizma

Foto: Flickr

Piše: Petar Fehir

Ovo vrijeme nije samo božićno.
Obiteljske ugode, mirnih, bijelih noći i poheraja na boru u kutu sobe.
Vrijeme je i strepnje.
Uplašenih i nesretnih. Obesparvljenih i prevarenih.

Vrijeme je i avetinjsko.

Iz podruma povijesti, “boca” i “kutija” ponovo izviru pomračeni i neosvješćeni “duhovi”.
Pogoduje im valjda klima pa, kao pacovi, izviruju iz novinskih stupaca, raznoraznih twitera, tribina i ostalih birtija.
Sav bjelosvjetski šljam kao da počinje svirati istu trubu. Onu, koja je uvijek pozivala na nesreću i krv.
Rasisti, nacisti, fašisti , šovinisti, nacionalisti ponovo peglaju uniforme, oštre noževe i zazivaju čistoću. Rase, nacije, vjere.
Još nas i uvjeravaju da to tako treba, da je nacionalni naboj nešto jako dobro, da ima i tzv dobrih ratova, da vrijedi dati život….
kao i oni prije njih….
i kao i oni prije njih.

A mi?

Mi iz protesta ne glasamo, mi se, iz protesta, povlačimo, nećemo, kažemo, imati posla s luđacima, pametniji, kao popošta, shvatiće oni kad tad.
Drugari moji!
Nikada oni neće shvatiti!
Ta se bolest ne liječi. Samo se prenosi, najčešće, obiteljskim nasljeđem. Čujmo samo poruke njihovih pjesama, čitajmo njihove kukaste grafite. Pogledajmo oko sebe!

Nije li i naše vrijeme?

Da ustanemo, da glasno kažemo, da se suprostavimo.
I devedesetih smo mi bili znatno brojniji, kažu da je samo dva posto u onoj “zajebničkoj” nam domovini ponijelo pušku.
Pa smo vidjeli kakvo sranje su napravili. Uglavnom nama, “pametnima” i “mudrima” koji smo čekali da shvate da su u krivu i da se ratom ništa ne rješava.
Ne osjećate li ponovo njihov zadah?
Oni ne znaju bolje. Bilo da su instrumentalizirani ili sviraju svoje note. Melodija je ista.

Nije li vrijeme da im kažemo dosta?

Da izađemo iz svojih sobičaka, iz čaša u koje krijemo bijes i mršteći se gunđamo.
A ne da čekamo da “oni” naprave nekavu “nacionalnu” “vladu” “spasa”.
Oni to ne umiju neće i ne mogu.
Nam je potrebna vlada građanskog pomirenja, mira i ljubavi.
Entuzijazma i nade. Solidarnosti i humanizma.
Treba nam vlada patetike!

Za početak.