ENG
Oni koji su sa koferom došli u okupiranu zemlju
Autor/ica 👤tačno.net
Povezani članci
Ljudi koji su od okupacije 1878. iz Monarhije dolazili u Bosnu i Hercegovinu nazivani su od lokalnog bosanskog stanovništva “kuferaši” – oni koji nose kofer
Piše: Adelheid Wölfl
Preveo: Ešref Zaimbegović
Neki kažu da riječ dolazi od putničkog prtljaga k.u.k. činovnika koji do tada ovdje nije bio viđen. Drugi misle da izraz “kuferaši” potiče od staleža trgovačkih putnika iz Monarhije koji su prodirali do posljednjeg kuta okupacione oblasti i sa sobom nosili kofere sa uzorcima. “To je bilo sasavim u skladu sa nadama austrijsko – ugarskih političara da ekspandiraju na Balkan ne samo političkom moći nego i privredno”, objašnjava bečka istoričarka Tamara Scheer. Predstavnici firmi i putujući činovnici su – zbog premjera zemljišta i ustanovljavanja gruntovnice – stalno sa sobom nosili kofer.
Sigurno je: “kuferaš” je neko ko nosi kofer. I u okupacionoj oblasti Bosne i Hercegovine primjenjivao se nekako ovaj izraz – pored izraza “Švabo” – za sve ljude koji su dolazili iz Monarhije. Pritom je bilo također važno šta je sve u koferu. “Drugo značenje je označavalo austrijske činovnike – madžarskih je bilo malo – koji su u Bosnu došli sa praznim koferom a vraćaju se sa punim, dakle bogati”, piše poznavalac Balkana Franz Baron Nopcsa u svojim sjećanjima početkom 20. stoljeća.
Već tada bili su prije svih stranci ti koji su dobijali dobro plaćene poslove. Novine “Zeman” pisale su 1912. o “kuferašima”: I danas su sve važnije činovničke pozicije u rukama stranaca. Ministar, zemaljski predsjednik, civilni adlatus, 5 šefova sekcija u ministarstvima, 4 šefa sekcija u vladi, 7 dvorskih savjetnika, 9 vladinih savjetnika, predsjednik visokog suda, predsjednik trgovinske komore kao i advokatske komore, 6 predsjednika okružnih sudova, 4 okružna predstojnika, 47 opštinskih predstojnika, 17 sudskih savjetnika, 44 poreznika (…) sve je to stranac, sve pravi kuferaš. Austro – ugarska nije kultivirala ovaj narod, nego obezbjedila hljeb za svoje zemljake.”
Jeftin život u Mostaru
U stvarnosti k.u.k. vojnicima i činovnicima bilo je dobro. “Garnizoni kao Sarajevo i Mostar slovili su kao povoljni i slabo plaćeni oficiri mogli su ovdje puno bolje živjeti i sebi više omogućiti nego naprimjer u Gracu, Trstu, Budimpešti ili Pragu”, kaže Scheer koja radi na Ludwig-Boltzmann-Institutu za istorijske socijalne znanosti. Ona citira k.u.k. oficira Joseph Stürkgha koji je bio u Bosni i Hercegovini početkom 1880.: “Život j bio jeftin, relativno dobre stanove nije teško naći i oženjeni oficiri i činovnici žive tamo u najmanju ruku isto tako dobro, ako ne i bolje i bez dvojbe prijatnije nego u mnogim našim mjestima.” Oficiri i njihove obitelji zauzimaju “nesporno prvi društveni rang” kaže Stürkgh. Ova svijest o elitarnosti je u potpunosti pokazivala. “U Bosni i Hercegovini mogli su se puno više nego u ostalim garnizonima prezentirati kao velika gospoda, kao nadmoćna društvena grupa koja govori njemački”, kaže Scheer. To je dovodilo ne samo do napetosti, s tim su se pravile i šale. “Oni, kojima smo trebali prenijeti kulturu i red imali su za nas često samo osječaj mržnje i potcjenjivanja i nazivali su nas uvredljivo Švabama”, piše Stürkgh.
“Kuferaši” je bio opet i oznaka za to da su se ljudi međusobno smatrali egzotičnim i neobičnim”, objašnjava Scheer. “Kuferaši” su stvarno očekivali jedan orijentalni kulturni krug. Scheer citira Anton Lehára, koji je došao 1893.:”Gradonačelnik je imao još četiri žene. Žene naših oficira posjećivale su ih u haremu. Uvijek su se vraćale razočarane. Tamo se nije dešavalo ništa romantično. “
Značenje riječi “kuferaši” danas se potpuno promjenilo. “To su ljudi koji su u posljednjem ratu došli ovamo iz Sandžaka, Hercegovine ili istočne Bosne i nosili su sa sobom samo jedan kofer”, kažu unisono ljudi u Sarajevu.
derstandard.at
Autor/ica 👤tačno.net
