OLIVER FRLJIĆ: Pravimo se ludi u vezi HOS-a i fašizma, a ne znamo čime ćemo hraniti svoju djecu

Izdvajamo

• Za mene je sramotno da pripadnici oružanih snaga mogu postati ljudi koji se pozivaju na gubitničku stranu u Drugome svjetskom ratu«, kazao je redatelj

Povezani članci

• Redizajnirani fašizam
• PETAR GUDELJ (1933): ZEMLJA U JEZIKU
• Promocija knjige Almira Bašovića u Mostaru
• Priča o bosanskome suncu
• Promocija knjige “Zlato i tamjan – Kritički osvrti na politiku i religiju” u Zagrebu
• Oštro, istraživački portal jadranske regije, dolazi u Hrvatsku

»Ali ako protrneš i zaplačeš/ Radi tuđe nevolje, zar nije ona i tvoja?/ Ako pobjesniš i vrisneš/ radi tuđeg poniženja, zar nije ono i tvoje?/ Ako zavapiš radi tuđe nemoći/ da iskali jad, zar nije osveta tvoja? Ako je tuđem djetetu zaklana majka/ I obješen otac, zar nećeš svisnuti?/ Zar nećeš vrisnuti?«

Te stihove iz pjesme »Samome sebi«, koju je Ivan Goran Kovačić napisao u partizanima, kredom je u petak na pločniku preimenovanog Titova trga u Zagrebu ispisala skupina kazališnih aktivista predvođena redateljem Oliverom Frljićem, koji je novinarima lapidarno rekao: »Ovo je Trg maršala Tita, ma što tvrdio Hasanbegović.«

Tri mlade polaznice Frljićeve kazališne radionice nazvane po Shakespeareovom stihu »Vrijeme je razglobljeno« – »Time is out of joint« – zajedno s Frljićem došle su na trg odjevene u živopisne glumačke kostime bujnih boja, u kojima su izgledali poput dvorskih luda koje, po stoljetnoj kazališnoj tradiciji, moćnicima govore ono što se drugi ne usude.

Kredom su po trgu ispisivali antifašističku poeziju, narisavši pred ulazom u Hrvatsko narodno kazalište stihove iz pjesme »Naprijed« Ljubice Ivošević Dimitrove: »Jel’ vam sudba grozna, jel vam život klet?/ Dal’ vam slaba čeda gola, gladna mru?/ Dal’ vam silni’ prava čovečanska tru?/ Ne kunite svet, smelo glavu gore,/ U borbu napred!«.

U izjavi novinarima, Oliver Frljić je kazao kako ispisivanjem stihova žele potaknuti ljude da se usprotive »historijskom revizionizmu i rapidnoj fašizaciji hrvatskog društva«.

Komentirao je i premještanje ploče s ustaškim pozdravom iz Jasenovca u obližnju Novsku. »To nije nikakvo rješenje. Pravimo se ludi, kao što se pravimo da ne znamo što je bio HOS.

To je bila vojska koja je htjela ideološki kontinuitet s NDH i Hrvatsku do Drine ili Zemuna. Neki su njihovi pripadnici osuđeni. Za mene je sramotno da pripadnici oružanih snaga mogu postati ljudi koji se pozivaju na gubitničku stranu u Drugome svjetskom ratu«, kazao je redatelj.

Umjetnike nitko nije ometao u njihovu performansu, koji su prolaznici pratili sa stanovitim interesom, fotografirajući ispisivanje.

Iz HNK je s probe izašlo nekoliko glumaca koji su uzeli kredu i zajedno s aktivistima stali ispisivati, među ostalim, i Ćopićevu »Pjesmu mrtvih proletera«:

»Deset na jednoga u kišnoj noći, a mi smo umorni bili,/ Bili smo gladni i morkri, na jednoga deset zvijeri./ Jedan na deset, jedan na deset,/ O, zar se i to može?«

Oliver Frljić podsjetio je da »ovi pjesnici više nisu u nastavnom programu, a ja ne znam zašto je to tako«.

Naglasio je da nisu odabrali samo hrvatske pjesnike, »jer smatramo da se antifašizam ne može zatvoriti u uske nacionalne okvire«.

»O bivšoj državnoj zajednici danas govorimo isključivo negativno. Sve je to vrlo opasno, a još je opasnije da većina na to mirno pristaje. Ne znam zašto ljudi pristaju – valjda zato što im je nacionalni identitet važniji od klasnog.

Zanima me samo čime će hraniti vlastitu djecu, sad kad tisuće iz Agrokora uskoro izgube posao. Domoljubljem?«, ironično je pitao Frljić, pa nastavio ispisivati iz pjesme »Oči« makedonskog pjesnika Ace Šopova: »Utre, druze, v zori, strasen boj ne ceka,/ A nie sme malku, – sal nekolku dusi…« (»Sutra, druže, zorom, strašan boj nas čeka, a nas je premalo – tek nekol’ko duša…«)

Novi list