Olga Lalić-Krowicka: SVIJEDOK

Povezani članci

• PSIHA
• Nagrada “Dani Sarajeva” za JDP
• Građanska prava i slobodno glasanje: Narodu treba omogućiti da bira, ne samo da glasa         
• Katalonska demokratizacija Bosne
• Književni konkurs Trenutak kad je meni počeo rat
• Pravni anti-antifašizam

foto: Flickr

Olga Lalić-Krowicka

SVIJEDOK

                                                                         „U njegovim trzajima video sam nadu,
                                                                               hvatao sam svaku kap epohe,
                                                              bio sam svedok rastuće lepote, sjaja i smrti.„

                                                                       Andžej Denbkovski

Htjela bih ti pokazati
taj horizont tu liniju
po kojoj se vuku probodena tijela
života – crvenog.
Ti si svijedok
metka u oku.
Tvoja ruka je nastradala,
izvlačeći me iz vatre.

Kida se odjek riječi
koje ne čujemo,
a znamo da vjerno čekaju tu,
tu ispod plašta isanjane kiše,
koja bi trebala biti veselija, potrebnija.
Cvjetovi opet cvjetaju u crnilu.
O, kako lijepo,
kao suza na prsima prošlog vijeka.

Vjerno ubojstvo nekakve ideologije,
mrvica soli na oprženoj koži,
kilogrami posipani po pojedenim tijelima,
to je prošlo stoljeće
svijedočilo o kratkom postojanju ponekih
zbog te linije, o kojoj ti šapućem
dok ne kažem laku noć.

Ti, odlazeći sa osmjehom,
grlio si prošlost kao dijete,
zavijao u pelene, njihao,
čitajući bajke o nepoznatim
narodnim junacima.

Mnogo njih je otišlo uzaludno,
populacija srca za srca,
gušeći se među stranicama knjiga,
dišući krvlju, a ne plućima

Ispiramo nutrinu
od bombi i bolesti.
Još uvijek su indivdualisti
ali većina živi podjeljena.

Bez obzira da li tamo ili ovdje,
vjerne riječi doživljavaju raspad…
Već se stide, opet griješe,
oni koji su se borili.
Život zahtjeva prirodnu taktiku.

2008.

Olga Lalić-Krowicka