Olga Lalić-Krowicka: SPOMENIK ŽENAMA
Izdvajamo
- Spomenik je zaštita od tebe, jer ne voliš ni sebe, kada si sam ili se dereš... sad vidiš samo spomenike i odlaziš u pakao od života. Nisi vjerovao, sada budi ubijeđen da batina za ženske duše čami u uglu, kao i ti.
Povezani članci
Opet me je ujeo za uvo onaj mali muški žbir. Rekla sam mu sto puta da me ne dira, jer muškarac u vazduh svira. On, ništa. Ćuti ko mumija. Kažem mu čovječe miči se i sjedi negdje drugdje, a ne tu, na spomeniku ženama. Ma vidi ti nje, žena ima spomenik, kaže, pa opet puši i ruši taj biser svijeta.
Muškarac, balkanski čvarak je tako sićušan da mu ne vjerujem, pa i kako, kad ga ni ne vidim. Toliko je sitan da sam ga maloprije zgazila štiklom i sad ne primjećujem njegovu bol. Uzdiše kada vidi spomenik ženama, jer muškarac komarac je totalno ugrožen. Ustani, kažem mu, a on opet bulji u spomenik. Neće ništa da kaže, vjeruje samo bajkama o sebi.
Muškarac nije strpljiv, kada se gradi spomenik ženama. On bi ga radije srušio i svoju ženu ugušio. Pripadnice ljepšeg pola su za muškarca visoka škola. Hej, otiđi na vrh planina i gora, tamo više nema žena, sve su ugrađene u jedan spomenik, koji niče po cijelom svijetu, na nebu također, u vasioni, tu i ovdje…, pa vidi ti sad, šta ćeš jadan, tužan i sam, muškarčino komarčino …
Spomenik je zaštita od tebe, jer ne voliš ni sebe, kada si sam ili se dereš… sad vidiš samo spomenike i odlaziš u pakao od života. Nisi vjerovao, sada budi ubijeđen da batina za ženske duše čami u uglu, kao i ti.