Olga Lalić-Krowicka: MRTVO PJEVANJE

Povezani članci

• Potraga za Servantesovim kostima
• Borislav Jovanović: OPORUKE U DOBA KORONE
• Promocija zbrike poezije Ramiza Huremagića u Sarajevu
• Almin Kaplan: Kad te zaustavi policajac
• Bez: Pasji dan na filmu
• Izložba “Progovara(j)mo” od 20. septembra u Mostaru

MRTVO PJEVANJE

zapjevaću tebi jer idalje ne znam šta reći
našim putom pjevam ti uz grane
koje izrastaju iz mojih očiju
krasiš pjesmu kao jelku
bombice padaju neprestano a sjajni lanci
oblikuju se oko vratova za vješanje živih srca
sjećaš li se leta ptica na još dalji jug
pamtim dim i pepeo
vrijeme je bilo pasivno danas još više
mi mali ljudi zaljubljeni u žarko sunce
oslijepljeni biološkim oružjem
iskašljavamo snove iz kutije vremena
hvataju ih gladna djeca
djeca mala koja lete sa spaljenim očima
žarko sunce je ogrijalo mozak
vrijeme je da bi se ohladilo srce
želiš li da ti zapjevam pjesmu –
Šta bi dao da si na mom mjestu

Olga Lalić-Krowicka