Olga Lalić-Krowicka: MRTVO PJEVANJE
Povezani članci
- Završen treći Internacionalni festival književnosti – Bookstan
- Bilans Berlinala: Medvjedi za 17.000 Eura i nekoliko naturščika
- Sreten Vujović: Duhovi prošlosti se lako probude, potrebno je samo da se javi neki novi Milošević
- Ovaj pakao uzmi sa sobom, moj prijatelju!
- Intervju sa Kočom Popovićem iz 1989: “Milošević je običan BANKARSKI PACOV, zbog njega će biti krvi do kolena”
- Promocija knjige Abdulaha Sidrana “Oranje mora”
MRTVO PJEVANJE
zapjevaću tebi jer idalje ne znam šta reći
našim putom pjevam ti uz grane
koje izrastaju iz mojih očiju
krasiš pjesmu kao jelku
bombice padaju neprestano a sjajni lanci
oblikuju se oko vratova za vješanje živih srca
sjećaš li se leta ptica na još dalji jug
pamtim dim i pepeo
vrijeme je bilo pasivno danas još više
mi mali ljudi zaljubljeni u žarko sunce
oslijepljeni biološkim oružjem
iskašljavamo snove iz kutije vremena
hvataju ih gladna djeca
djeca mala koja lete sa spaljenim očima
žarko sunce je ogrijalo mozak
vrijeme je da bi se ohladilo srce
želiš li da ti zapjevam pjesmu –
Šta bi dao da si na mom mjestu
Olga Lalić-Krowicka