Olga Lalić Krowicka: 1991

Povezani članci

• NJEŽAN RAZGOVOR S PROŠLOŠĆU
• Nikola Vukolić: Krikovi nad ponorom i literatura i svjedočenje
• RAMIZ HUREMAGIĆ: KAKO ĆE DA SMRDI SUTRA
• Alan Pejković o novoj knjizi Darka Cvijetića: Pedeset nijansi crnog
• Darko Cvijetić: Šaptačica vučjaku
• Vikanje na krovovima

Foto: Sonja Marić

1991

trideset godina
od rata i pada
naših glava
dok Bog spava

još uvijek nema Ga
za malu djecu
u ratnom kecu

vjerujemo ne
dajmo sebi šansu
povucimo
hladnu distancu

budimo prijatelji
izmučeni smo svi
nemamo gdje
kada crna zora
za sve nas svane

vratimo sunce
i ljubazne dane
jer niko osim nas
ne želi da bude sam

probudimo iskrenost
i prijateljstva san
vjerujmo sebi
a ne pakosnim ljudima

budimo svi svoj narod
poštujmo druge
rat traje u našim glavama
oduvijek

smirimo ga u sebi
biće lakše i tebi i meni
gazimo mržnju
nek ode
vratimo ljudske slobode
šta će nam krvavo more

stisnimo šake
budimo junaci
dobrih vremena
dok 1991 nestaje

Olga Lalić Krowicka