ODRON ILI VRIJEĐANJE BORE STANKOVIĆA

Povezani članci

• Opersko, muzičko i plesno obrazovanje kroz prizmu visokoškolskog obrazovanja
• Kako je Vučić nasukao Milorada Dodika
• SLIKAR ČISTOTE
• Životni film jedne glumice
• Neoliberalni park iz doba Sirize
• Dodijeljene nagrade 26. izdanja SFF-a: Srce Sarajeva za najbolji film dobio je “Exile”

Bora Stanković “Koštana“, režija Velimir Mitrović, Pozorište Slavija, Beograd

Bora Stanković, klasik srpske književnosti ovo nije zaslužio!

Jer, to što su redatelj Velimir Mitrović i ansambl predstave Koštana napravili je više nego promašaj u čisto teatarskom smislu, a totalni artistički odron u smislu repertoarno-interpretativnog odnosa prema djelu Borisava Stankovića…

Adaptacija Stankovićevog teksta je do te mjere s jedne strane simplificirana a s druge, pak, strane fragmentirane sadržajne cjeline su povezane dramaturški toliko neobavezno da onaj tko nije čitao Stankovićevu dramu integralno teško da može pratiti, tek i samo, sadržaj…

Početak predstave sa naivističkim puštanjem dimova pokazao je zbrdazdolisano sklepanu scenografiju, ustvari neku amaterski postavljenu dekoraciju, potpuno neprofesionalno postavljen okvir za inscenaciju… To je, nažalost, bio samo uvodni akord u scensko događanje u jednoj ravnini bez ikakvih dubinski razigravanih mizanscena, nešto što liči na takozvanu tursku režiju (glumci postavljeni na jednoj crti sa klasičnim deklamatorskim zadacima) sa relativno korektnim govorom stankovićevsko-vranjanskih stilema.

Predstava je urađena bez iole ozbiljnijeg redateljskog odnosa prema tekstu, sa nizom proizvoljnih i u smislu scenske arikulacije nedosljednih rješenja i opće pozorničke šlampavosti. Sve je, manje-više ličilo na loš recital sa povremenim pjevačkim partijama solo a capella i solo sa plejbek pozadinama…

Mizanscen skučen i gotovo nepostojeći…

Glumci Boško Puletić, Vesna Paštrović, Lepomir Ivković i Marko Marković neuvjerljivi, na momente patetični do mjere koja se na profesionalnoj sceni jednostavno ne može podnijeti…

Sve moje simpatije za teatar Batrića Žarkovića pale su ovom predstavom na bukvalnu ništicu… Čak i niže od ništice.

Slaboj predstavi ne doprinosi niti jedan element njene slabašne konstitucije. Nedopustiv odron i posrnuće teatra Slavija…