OČI BOSANSKIH MAJKI, Nusret Omerika

Povezani članci

• Samostalna izložba i performans „Sonus Visualis“, Vanje Solaković u galeriji „Zvono“
• Otvorenje izložbe “Blank Title” Dženana Hadžihasanovića
• Sjećanje na hrabrog, evropskog intelektualca Predraga Matvejevića
• GAZDE NA RIJEKAMA Pastrva pliva preko bazenskih pločica i uz zidove mostarskih imućnika
• Promovisane knjige Gradimira Gojera u Beogradu
• Lijanović pod sumnjom da je dao milione netransparentno

Ni slične drugima
ni obične nisu,
oči bosanskih majki.

One su pjesme satkane od umornih jahača
čiji konji u grivama
čuvaju tajnu iščezlih vremena
tešku poput sunca koje zalazi
iza vrhova snježnih planina.

One su daleki predjeli
sa hiljadu kristalnih izvora
u našim domovima
i mora prepuna otežalog sjaja;
mjesečina sklupčana u bratovoj bešici
slična djevojci pred đerdeskim vratima.

One su suze dženetske,
što tragaju za svojim sinovima
kao voćke za promrzlim pupoljcima
u rana proljeća.

One su i svilene mahrame
bezom izvezene
za ranjene jelene
čiji se krikovi uzdižu do nebeskih visina,
ne bi li ugrabili izvor svjetlosti
i zapis za neku topliju zemlju.

One su putokazi odvajkada onima
što pohode vrtove ruža
i s dubokim uzdahom dodiruju postelje
ljubomornih nevjesta
spremnih da umjesto mraka
porode rosna praskozorja.

One su behari ranih bajama
prosutih po prepunoj siniji
dječijeg smijeha.

Oči bosanskih majki
ni slične drugima,
ni obične nisu,
jer samo one mogu premostiti oba svijeta
i biti krovom kući
koja temelja nema.

Nusret Omerika

Pjesma koju je ušla u antologiju svjetske poezije-najljepših pjesama posvećenih majci.