ENG
O PORODICI BARUH I O DORĆOLU
Autor/ica 👤Gradimir Gojer
Povezani članci
„Sestre braće Baruh“, autorski projekat Filipa Gajića, produkcija Dorćolsko narodno pozorište, Beograd
Dok prilazim beogradskoj teatarskoj novini – najmlađem teatru u srpskoj prestonici, Dorćolskom narodnom pozorištu, neka se čudna sjeta uvlači u moje misli i srce, još i više…
Stare fasade ovog beogradskog kvarta zbore o dobu koje je prohujalo, a ne o ovom koje živimo. Tišinu proljetne večeri na Dorćolu prekine tek poneki zvuk automobilskog motora… Rijetki prolaznici nisu neobavješteni da je tu, iza zelene, ni po čemu karakteristične kapije, smješteno teatarsko gnijezdo Gajićevih mladih kazališnih lavova. Kažem mladih lavova, jer predstava Sestre braće Baruh sazdana je spisateljsko redateljskim imaginarijem Filipa Gajića i sintetiziranim energijama kompaktne skupine mladih glumaca, koji strasno donose svoje kreacije u ovom, po mnogo čemu jedinstvenom prostoru, jedne od starih i napuštenih dorćolskih građevina…
Njihova imena vrijedi odmah navesti jer su i Marta Bjelica, Milica Sužnjević, Sunčica Milanović, Hana Beštić i Vahid Džanković i Aleksandar Jovanović-Meda jednako uspješni kroz individualan glumački doprinos sa finim, primjerenim osjećanjem za partnersku igru, kao i u cjelini kao dobro uigran teatarski amalgam njihovih pojedinačnih energija.
Filip Gajić je našao uistinu dobru dramatsku dosjetku da povjest stare jevrejske obitelji Baruh, njihove patnje i životna podvižništva ovije vrlo scenski, ali ne manje i literarno, efektnim velovima bajke. Taj mu je žanr rastvorio široko polje za razvijanje i namaštavanje efektnih mizanscenskih rješenja u komornosti prostora scene Kosmodrom. Temeljna priča o tragičnim sudbama Baruhovih duguje dokumentarnosti koju su Gajić i njegov ansambl istraživali ispisujući storiju o Baruhovima, ali u isto doba dajući fini teatarski hommage jevrejskom miljeu na Dorćolu, njihovim ritualima življenja u ambijentu ove stare beogradske četvrti…
U scenskom minimalizmu, ali i efektnosti Gajićevih prelaza iz sfera bajkovitog svijeta u surove realije drugosvjetske vojne, fašističke okupacije i hrabrosti i odlučnosti antifašizma Baruhovih, zrcale jednostavne ali efektne scene, koje u mislima ponesemo i nakon završetka ove uspjele scenske evokacije života dorćolske ponosne sirotinje, poglavito one radničke…
Predstava Filipa Gajića ima i fine glazbene inkrustracije, a i dijelovi minimalnog koreografiranja pojedinih prostora sasvim su pristali ukupnoj scenskoj gabaritnosti ovog svojevrsnog teatarskog spomenika Dorćolu.
Autor/ica 👤Gradimir Gojer
