NOVI HISTRIONIZAM ADEMA SMAILHODŽIĆA

Povezani članci

• Reuf Huremović: Ja sevdalinku ne pišem glavom nego dušom i srcem
• Spomenik zvjerstvu, kenotaf miru
• Oprosti im pape…
• U toku akcija Kavala: Pretresi na 13 lokacija u BiH
• Kako dokrajčiti Angelu Merkel
• SAD uvele sankcije Dodiku zbog opstrukcije Daytona

foto teatar.hr

istrgnuto iz redateljskog zapisa uz predstavu „Bosanski ćilim“

Predstavu Bosanski ćilim radio sam prema tekstovima Isaka Samokovlije i Meše Selimovića, u produkciji Jevrejskog kulturnog i prosvjetnog društva La Benevolencija, u prostorima Jevrejske opštine u Sarajevu. Početni impuls za realizaciju dramske legure koju smo Svetlana Broz i ja sačinili, bio je, što se mog redateljskog kuta promatranja stvari tiče, vezan za scenski akt, koji će preko biserno vrijedne bh. književnosti dvojice naših klasika dati mogućnost skupini sarajevskih glumaca, koji ne pripadaju favoriziranom mejnstrimu, da ozbiljnim teatarskim promišljanjem pokušaju naći adekvate za takvo literarno biserje.

Priliku da pokaže široki raspon svoga glumačkog talenta, tumačeći uloge Ahmeda Nurudina (Derviš i smrt, Jevrejina Juse (Jevrej koji se nije molio bogu subotom) i Samuela (Saručin dug) apsolutno je iskoristio Adem Smailhodžić.

Svojom fizičkom ekspresijom, briljantnom govornom fakturom, metamorfozama vezanim za tumačenje čak tri lika, Smailhodžić je u isto doba pokazao moćnu glumačku karakterologiju i tipologiju, što nije svakodnevica u bh. teatru…

Radeći decenijama sa čitavim nizom najboljih bh. glumaca spreman sam braniti tezu da čudesna igra očima, mimika, fizički gib, a ponad svega kristalno izgovaranje vokala, Adema Smailhodžića uvrštavaju ovom predstavom u Panteon bh.  glumstva.