Nova knjiga: “Ležerne” riječi nad našim životima

Izdvajamo

• Molim vas poslušajte još samo ove riječi: “Za dva tri dana će Sarajevo nestati i biti će pet stotina hiljada mrtvih, za mjesec dana u Bosni i Hercegovini nestat će Muslimana, Srbi će se reducirati, Hrvati će sigurno najviše tu profitirati jer oni će zadržati svoje opštine...” (13. oktobar 1991. godine, Radovan Karadžić u razgovoru sa M. Krajišnikom)

Povezani članci

• Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika: Odobrena gradnja nad spomenikom Tašlihan
• Semir Kazazić: Je li cilj politike da što više ljudi glasa ili nije?
• “Prvi mart”: Gradske vlasti Prijedora negiraju Tomašicu
• Tužilaštvo: Napad u Sarajevu teroristički akt
• Viđenje i vađenje (I): Imati svoj Stav
• Grupa građana iz Banje Luke protestovala u Beogradu protiv Dodika i Škrbića

Fotografije: F.Đ.

Hikmet Karčič, Emir Suljagić, Sead Turčalo: “Presretnuti razgovori: Pripreme za rat”, izdavač Fakultet političkih nauka, Sarajevo i Memorijalni Centar Srebrenica

Piše: Fuad Đidić

Na velikoj promociji 9. janaura u Sarajevu (FPN) javnosti je predstavljen dokument rijetke historijske vrijednosti.

Bilo je to neponovljivo djelo “uhvaćenih” telefonskih razgovora srpske političke elite, ključnih lidera, koje su vodili u širokom političkom, akademskom vojnom krugu od Sarajeva do Beograda i nazad u prelomnom vremenu dok je nastajao projekat “razaranja” BiH i “nestanka” bosanskih muslimana a, što je bio odgovor na osamostaljene i proglašenje “nezavisnosti” BiH u vremenu od marta 1991. do maja 1992.

”Presretnuti razgovori: pripreme za rat” (400 str.) samo je stegnuti sumarij od 2 hiljade stranica teksta i zapisa koje su u jednom dugom vremenskom periodu požrtvovano i, znalački “hvatali” radnici tadašnje SDB RBiH ne štedeći tada ni sebe, niti vrijeme, niti nadljudske napore koje je od njih zahtjevao ovaj historijski moment.

Ova jedinstvena knjiga, prema riječima izdavača samo je prvi, od nekoliko tomova, koji čekaju da u narednim godinama ugledaju svjetlo dana. U ovim “presretnutim” razgovorima čujemo Miloševića, Ćosića, Jovanovića, Stanišića, Simatovića… koji iz samog centra vode projekat “secesije” a na drugoj strani su Karadžić, Koljević, Krajišnik…i, mnogi drugi iz drugog ili trećeg političkog ešalona.

Na stotine stranica “uhvaćenih” razgovora čujemo jedan “zavodljiv”, “lagan”, “ležeran”, posve, “komotan” i “siguran” govor, protkan čak, nekim dosjetkama; čujemo zapravo, jednu osobenu “igru govora” koju vode oni koji duboko osjećaju vlastitu nadmoć, snagu, nacionalni ego, koji su se u svom prirodnom stanju saživjeli sa vlastitom oholosti, arogancijom, osjećajem superiornosti nad žrtvom, i, iz takvog govora poniče i rađa se zlo, namjera i plan. Paklena mašina genocida i nestanka BiH nije pokrenuta kroz strogi birokratski jezik pisanih dokumenata, kroz akta zavedena pod brojevima, ona je pokrenuta upravo u tom “ležernom” govoru protkanog “pošalicama” i “dosjetkama”, kako je to divno primjetio prof. Hariz Halilović.

Sama ova promocija, koja se dešavala u trenucima dok su 14 km dalje u jezovitom militarnom delirijumu marširali ruski fanatici “Noćni vukovi” ka novim gulazima a, kamuflirane vojne jedinice  u novo-skrojenim odijelima, očitovali besprijekornu lojalnost jednom Vođi, dok su nadomak Sarajeva brujali motori oklopnih vojnih transportera, sama promocija u sebi je sabrala jedan neponovljiv i posve dramatičan moment na kojeg su na najbolji način, snagom svojih riječi, svog gesta, dostojanstva i samopouzdanja, odgovorili njeni akteri i promotori – Emir Suljagić, Hikmet Karčić, Sead Turčalo, te,  Edina Bećirević, Jasmin Medić i Hariz Halilović, ostavljajući pri tome veliki i probrani auditorij zadivljenim i skoro bez riječi.

Suljagić, Karčić i Turčalo, prezentirajući ovo djelo nesvakidašnjeg sadržaja, hrabro su nas uveli u jedan, do sada nepoznati i neprozirni svijet tame, svijet iracionalnog i abnormalnog, i, doveli  nas do samog izvora, do samog korijena šizofrene ideje “nestanka jednog naroda” i, pokazali za nas, ali i sve generacije koje dolaze – kako se jedan “ležerni” govor, jedna gozba kada Krvnik osiono vjeruje da žrtva spava, pretvara u vrhunaravno zlo, i, kako se ta ideja “nestanka” jednog “ludog naroda”, “genetskog otpada” polako transformiše u politički projekat i poprima obrise nove surove realnosti genocida.

Rijetki su narodi u povijesti koji o svom stradanju  imaju ovakav  jedinstven meta-narativni dokument. Povijesno nije zabilježen slučaj što je istaknuo Emir Suljagić, da žrtva sluša, u nepatvorenom i, potpuno “intimnom” (Karčić) mediju kako se planira njen “nestanak”, njeno “istrebljenje” kako, Karadžić, rodonačelnik ideje “nestanka”, više puta uvjerava Miloševića “oni su lud narod”, “oni nisu normalni…”, “nestaće …”

Ovo je povijesno neponovljiv moment, “primjer bez presedana” kako ističe Edina Bećirević, kada žrtva prepoznaje mržnju u “nevinosti” svakodnevnih telefonskih razgovora kada postaje  potpuno sablaznuta uvjerenjem da ipak, ništa nije puka politička igra već, da je sve brutalna istina koja ima svoj korijen u “mitskom mišljenja” koja tako snažno, uprkos godina komunističkog sna, je oblikovala i vodila “srpsku političku svijest”.

Ovaj tim istraživača ponovo je ostavio čitalačku publiku u šoku. Djelo koje su ponudili na uvid javnosti nosi snagu demitologizacije.

Brojna su pitanja o kojima valja ponovo promisliti.

Recimo, da li bi sve bilo drugačije da smo navodno ostali u Yugoslaviji! Da li bi izbjegli genocid da smo vodili pametniju politiku, da nije bilo “Alije” i sl.

Transkripti su između ostalog, jasno posvjedočili, kako je istaknuo Emir Suljagić, da je omiljena tema srpske političke misli i onda ali, i danas, upotreba islamskog elementa kod Bošnjaka koji se koristi kao glavni adut za njihovu denuncijaciju i potapanje kao političkog naroda na globalnoj političkoj sceni.

Molim vas poslušajte još samo ove riječi:

“Za dva tri dana će Sarajevo nestati i biti će pet stotina hiljada mrtvih, za mjesec dana u Bosni i Hercegovini nestat će Muslimana, Srbi će se reducirati, Hrvati će sigurno najviše tu profitirati jer oni će zadržati svoje opštine…” (13. oktobar 1991. godine, Radovan Karadžić u razgovoru sa M. Krajišnikom)

Ova knjiga u svojoj suštini raskriva i razotkriva anatomiju zla. Ona svjedoči o jednom šizofrenom svijetu u kojem ključni igrači prvo utjeruju strah u kosti žrtvi, gdje Krvnik prvo prestravljuje žrtvu na smrt  (“za tri dana pet stotina hiljada mrtvih”) da bi potom sve upakovali u datume događaje proslave ili svetkovine i krenuli u masovnu egzekuciju tako prestravljene žrtve.

Igrom slučaja, na ovaj dan, samo 14 km od mjesta gdje se održavala promocija o “anatomiji zla” jedan novi nastavljač Karadžića nastojao je ponoviti isti scenario

“Prestraviti žrtvu do smrti”, “Pokazati svoju nadmoć, superiornost…”

Jeza “ležernih” razgovora još lebdi nad Bosnom i njenom sudbinom. I to je poruka po kojoj prepoznajemo snagu ove knjige.

A da bi se ovoga puta oduprli potrebno je čini mi se, poslušati riječi koje je izrekao prof. Turčalo: “Zaboravili smo mnogo više nego što pamtimo…Najbolji način da prekinemo ciklus smrti je podizanje svijesti o genocidu.“