Adnan Žetica: Prikaz knjige „Nestali u stoljeću“, autora Ivana Lovrenovića

Autor/ica 👤tačno.net 7.5.2014. u 16:45

Povezani članci

Koja je najveća opasnost velikih vremena“ – a takvih vremena je na ovim prostorima bilo i previše i previše brzo nam dolaze.“ Najveća opasnost je ne biti čovjek. Veća opasnost od smrti.“ A takvih ljudi ima u ovoj knjizi, oni koji su ostali ljudi, ima i onih koji nisu, zato je roman Nestali u stoljeću, reći ću skromno dobra literatura, jer govori i o jednim i o drugi.

Piše: Adnan Žetica

Ivan Lovrenović je napisao roman o nestalim, kako sam autor u knjizi kaže: nestali je najteži oblik postojanja nit su živi, nit su mrtvi. Ispričaću doživljaj nestalih iz vlastitog iskustva. Slušajući priče koje su se desile tijekom prošlog rata izdvojila se sudbina majčine prijateljice čiji je suprug nestao. Majka joj znala kazati da je bogdo moj nestao, da mi se nadati da se može vratiti pa makar se i ne vratio, ovako, jedino mi je preostalo otići na mezar i fatihu pročiti. Vrijeme je prošlo, nestala je skoro svaka mogućnost, skoro i matematička da bi se suprug majčine prijateljice mogao vratiti, zakucati na vrata njihovog stana kad mu se niko ne nada. Sada majka svojoj prijateljici zna kazati: Ne dao bog da te razumijem, hvala bogu pa mu mogu na mezaru fatihu proučiti.

Adnan Žetica, Elvedin Nezirović i Almin Kaplan na predstavljanju knjige Nestali u stoljeću

Nestali u stoljeću je roman napisan u pet poglavlja. Pisac nam u više narativnih nivoa kroz individualne sudbine protagonista romana daje ujedno i tragičnu sudbinu zemlje u kojoj živimo. Kao čitaocu najzanimljiviji mi je dio romana onaj koji govori o Jablanovićima, priča vezana za drugi svjetski rat. Tragična sudbina udovice koja ostaje sama s dva sina nakon devet godina braka. Udovica je obilježana stigmom ustaštva, jedan sin umire, a drugi pokušava saznati nešto više o ocu. Kako? Kroz knjige koje je čitao? Pa se pita može li se kroz knjige do čovjeka. Dojmljiva je epizoda kada dječak u školi pjeva partizansku pjesmu, a ostatak razreda povikuje na njega: Ustaša, zašto pjevaš naše pjesme!

Bosna- Argentina je najobimnije poglavlje romana. U ovom poglavlju autor se bavi historijskim ličnostima fratrima od Matije Divkovića, fra Anđela Divkovića, fra Anđela Zvizdića do fra Kneževića. Upravo ovaj potonji na mene je ostavio najveći utisak, možda, i zbog toga jer sam o Matiji Divkoviću dosta toga znao, a Knežević je za mene pravo otkrovljenje. Opisaću jednu epizodu iz romana, fra Knežević odlazi u Srbiju da s tamošnjim vlastima pregovora o potpori za ustanak protiv Turaka. Kada mu jedan od funkcionera odgovora da je to dobra prilika da se uspostavi Dušanovo carstvo, fra Knežević odgovora: nisam tako mislio, nisam došao tražiti novog osvojača. Iz njegovih riječi možemo opisati današnju situaciju u Bosni i Hercegovini. Svi koji pomažu, pomažu zarad vlastitog interesa, a mi uporno kroz historiju tražimo takve pomagače, nikako sami sebi da pomognemo.

Ivan Lovrenović, autor

Pisac ne idealizira fratre, često stavlja akcent na njhovu mudrost koja je sublimacija velikih vremena u kojima su živjeli. Fra Anđel Zvizdić staje pred Mehmeda Osvojitelja ne da gine kao junak jer junaci su se razbježali već da spasi šta se da spasiti. Imamo među fratima protivnike ustaštva, ali i one koji su postali zločinci. Tomislav Filipović, jedan od franjevaca, čini zločine nad srpskim stanovništvom. Mudro fratri prihvataju partizansku vlast i opet spašavaju ono što se da spasiti kao prije nekoliko vijekova pred Osmanlijama. Lukavošću odlaze na razgovor kod Tita i u njegovoj kancelariji fratru ljubi ruku jedan od najbližih Titovih saradnika.

Pisac je svjestan da neljudi ima na svakoj strani i među fratrima i među partizanima, tako dobrih ljudi ima i među ustašama neki od njih su spašavali ljude od sigurne smrti, takav je pripovjedačev otac. Završiću izlaganje riječima fra Kneževića: „ Koja je najveća opasnost velikih vremena“ – a takvih vremena je na ovim prostorima bilo i previše i previše brzo nam dolaze.“ Najveća opasnost je ne biti čovjek. Veća opasnost od smrti.“ A takvih ljudi ima u ovoj knjizi, oni koji su ostali ljudi, ima i onih koji nisu, zato je roman Nestali u stoljeću, reći ću skromno dobra literatura, jer govori i o jednim i o drugim.