Ne postoji nijedan racionalan razlog zašto se djeca razdvajaju
Povezani članci
„Diskriminacija i segregacija kao odraz etno-političkog utjecaja u školama“ tema je o kojoj se ovaj tjedan raspravljalo za Okruglim stolom konferencijske sale hotela Ero, a koji je organizirao Centar za kritičko mišljenje i portal Tačno.net u okviru projekta „Borba za postizanje nulte tolerancije prema diskriminaciji i nasilju u školama“.
Piše: Marko Vrljić
Učesnici Okruglog stola, kao što je najavljivano, bili su predstavnici Međunarodne zajednice, Federalnog ministarstva obrazovanja, profesori i učenici lokalnih srednjih škola te građani Mostara koji su aktivno sudjelovali komentirajući i postavljajući pitanja.
Federalni ministar obrazovanja Damir Mašić istakao je kako je postojanje koncepta dvije škole pod jednim krovom suprotno nizu domaćih legislativa od najvišeg pravnog akta svake države i ustava pa do zakona i međunarodnih obaveza:
„Ovo je tema na koju volim govoriti, sučeljavati mišljenja i stavove jer smatram da ovo nije samo jedan od niza problema koje BiH ima i koje treba riješiti kako bi zadovoljila neke standarde. Problem segregacije i diskriminacije obrazovanja nije problem što su to htjeli roditelji, djeca i obrazovni sistem koji bi pružio veća znanja cjelokupnom društvu, već isključivo zato što je politika u jednom trenutku htjela da tim putem kontrolira stvari na terenu i nažalost ta intencija je još uvijek prisutna. Ne postoji nijedan racionalan razlog zašto se djeca razdvajaju, a djeca se i dalje razdvajaju i to se posljednih godina takvom žestinom brani kao da smo na početku 90-ih, a ne u 2014. godini. Pravo na obrazovanje je utemeljeno, ne samo u međunarodnim konvencijama, već i u našem Ustavu gdje je to na najljepši mogući način opisano“, kazao je ministar Mašić.
Šefica Ureda Vijeća Evrope u Bosni i Hercegovini Mary Ann Hennessey zaključuje da obrazovanje u Bosni i Hercegovini koliko je podijeljeno, toliko je i loše te je kazala kako je pravo na obrazovanje individualno, a ne kolektivno:
„Pravo na obrazovanje koje je kao i bilo koje ljudsko pravo individualno i ni na koji način nije kolektivno pravo, koje je očigledno kolektivni interes. Obrazovanje je nešto što se mora obezbjediti svima bez ikakvih podijela i diskriminacije. Pravo na obrazovanje je za svu djecu, bez obzira na njihovu nacionalnu pripadnost, mjesto stanovanja i da li su konstitutivni narodi. Konvencija kaže da nijednoj osobi neće biti osporavano pravo na obrazovanje i Vijeće Europe to posmatra isto kao i sud za ljudska prava, kao pozitivni kontekst“, rekla je Hennessey.
Zastupnik u Skupštini HNŽ-a Nerin Dizdar je rekao da moramo znati da se radi o jednoj sistematskoj politici odijeljenosti koja se vuče još od rata:
“Nažalost, mi danas imamo tretman povratnika kao da su oni tumor koji treba lokalizirati, spriječiti od širenja i na kraju ukloniti. Kada se uđe u suštinu problema nitko od njih nema konkretno obrazloženje zašto se diskriminacija provodi, ali svi mi znamo da je to dio jednog političkog projekta. Ne volim reći da je politika kriva za ovakvo stanje, zato što amnestiramo na taj način konkretne pojedince. Postoje konkretni ljudi koju su konkretno odgovorni za provođenje određenih odluka“, rekao je Dizdar.
Na diskusiji je bilo riječi i o vjerskim obilježjima u obrazovnim ustanovama, kao i o nedržavnim simbolima koji su, prema riječima Federalnog ministra obrazovanja Damira Mašića, zakonom zabranjeni i kao takvi ne bi smjeli biti postavljani na javne/obrazovne ustanove.
Raspravi su se uključili i profesori lokalnih srednjih škola, kao i učenici koji su se zanimali za ovu temu. Nikola Vučić reagirajući na izlaganja prethodnika poručio je ministru Damiru Mašiću da se pozabavi i problemom koji je spomenuo, a to su vjerski i nedržavni simboli u školama:
“Gospodine Mašiću, kao ministar zasigurno imate ingerencije pa stoga preporučujem da već sutra spremite inspekciju i provjerite ima li simbola o kojima govorite po srednjim i osnovnim školama u Bosni i Hercegovini, a poglavito u Mostaru. Sasvim sam siguran da ćete imati pune ruke posla”, kazao je Vučić te dodao kako se, kada je riječ o primjeru Gimnazije Mostar i prakse “dvije škole pod jednim krovom” moramo dobro zamisliti prije nego nasjednemo na opasnu retoričku strategiju vladajućih struktura koje tamošnju praksu uzimaju za primjer dobroga, a ustvari je, kako kaže, na djelu ponajveća latentna segregacija i diskriminacija.
“Gospodine Dizdar, vi i kao lingvist zasigurno znate da su i tzv. nastavni planovi i programi na hrvatskom i bosanskom jeziku, dakle na navodno dva različita jezika, čak i znanstveno neutemeljeni s obzirom na činjenicu da se radi o jednom jeziku. Dakle, javnost je nasjela i na taj mit, a sve to braneći upravo ovo o čemu danas govorimo – utjecaj etno-politike na obrazovni sistem”, dodao je Nikola Vučić, jedan od članova redakcijskog kolegija Tačno.neta.