ENG
NADINA PRIČA
Autor/ica 👤tačno.net
Povezani članci
Piše: Petar Fehir
Mene je Ibro, na primjer, ubijo od batina.
Trebalo mi je petnaest godina da shvatim s kim živim.
Još kad sam pošla za njega lijepo mi je ćaća govorio:
– Nado, pazi, dijete, ljubav je ljubav, al druge je vjere, nikad se ne zna.
– Ma bježi, ćaća – mislila sam – šta je tebi, šta to ima veze.
Kad bome…
Sve sam mislila Ibro popije koju više, nezadovoljan poslom, mala plaća, teško se živi…
Al nije to. Druge smo, brate, bili vjere.
Ostavila bih ja njega i ranije, al kako ću, jadna, šta će reć ljudi…
Sramota je…
A Ibro mlavi ko lud.
Ode na teren, doće kao u nedjelju. Dođe u subotu, u subotu komšija Gajo svratijo na kafu, deset, pola jedanajst.
Pa udri…
A dijete malo, pa se probudi. Istera me na onu zimu, onako u kombineu. Od tada sam i navukla ovu upalu. Kad se samo sjetim…
E sad je sve drugačije. U Švedskoj nema da čoek tuče ženu. Odmah zoveš policiju. Dalo mi direktan broj. Kod nekog inspektora, onako žut, al ljepuškast.
Al ni ne treba mi. Našla sam jednog što me jako cijeni…
I dok tako divani Nada prstima namješta dugu kovrčavu kosu, a nevelika joj blijedoplava bluza gotovo puca na prsima…
…Kao da se ponovo rodila, kao da je ponovo curetak u sedamnaestoj, što kradomice, kroz čipkastu zavjesu, nedjeljom promatra momke, koji u bijelim platnenim košuljama žure na autobus…
…Na niskoj komodi, uz šporet, diže se tijesto za nedjeljne kolače. Majka u lavoru lužinom pere prošaranu kosu, otac oštri brijač o stari vojnički opasač.
Što li se samo krilo u toj djevojačkoj glavici, dok je, kao za otprhnulom bubamarom, koja pokazuje gdje će se jednom udati, gledala sanjivog pogleda u daljinu…
Tako ti je to, rode.
Živi se.
Ne moram ga sačekivat – oće doć pijan. Ne moram mu ni peglat, ni prat. Nekad mu skuvam.
Ne mogu ti ja, vala, jest ovu njihovu hranu.
Autor/ica 👤tačno.net
