Na šta bi sličio ovaj svijet da nema ljudi?

Povezani članci

• Razgovor s Martinom Heideggerom: Breme jednog mišljenja
• Premijera predstave Bosanski ćilim, režija Gradimir Gojer
• U Kanu počinje 69. Međunarodni filmski festival
• „Aftermath/Posljedice. Promjena kulturnog pejzaža“ u Gradskoj galeriji Collegium artisticum
• Otvorenje izložbe “Put moj” Ibrahima Novalića u galeriji Collegium artisticum u Sarajevu
• Selma Alispahić i Mario Drmać najbolji glumci 7. festivala glumca Bosne i Hercegovine

Foto: Pixabay

Naš je svijet savršen bez nas.
                                                                                                             (Nedim Zlatar)

                                                                                                Homo homini lupus est.
                                                                                               (Titus Maccius Plautus)

Razlokali smo baglame, rašarafili  odnose, ugradili sigurnosne brave u postupanja…
Opoganili smo dunjaluk: vazduh nije zdrav, voda nije čista, hrana nije hrana…
Evo, od Sunca smo napravili koži neprijatelja.
A i Mjesec bismo obatalili, samo da nam to dopusti.
Puno je vrućih mušterija što čekaju na finalnu rasprodaju Zemlje.

Sakrivamo se u snove pa se prenemo preznojeni, uplašeni i nemoćni za dan.
Ova iscrpljujuća partija šaha je prepuna nezamislivih obrata.
Pijuni se preobražavaju u kraljeve, kraljice su lovci, a konji postaju meso za topove.
Logika napušta igru: mizantropi pomjeraju figure bez pravila i reda.
Pat-pozicija je trenutno jedini izlaz za one rijetke misleće.

Postali smo mašine za kvarenje vlastitog govora i za naopako razumijevanje govora drugih.
Mržnju pretpostavljamo ljubavi, horde civilizaciji, a oholost plemenitosti…
Bijes nadjačava smijeh: jeftine spletke efektno pomućuju razum.
Ravnodušnost kakvu osjećamo prema boljkama najbližih osoba,
garancija je da ćemo sve manje raditi kada bude trebalo za opšte dobro.
Tako ubijamo život u početku.

Čovjek – ovjekovječen, sada je čovjek – raščovječen. Zemljanima su mozak i duša odavno suprotstavljeni pojmovi.
Između je novac što ga je, kako god, nemoguće izbrojati.
Nema ga puno za nas – ima ga za malo njih.
A podjarmio je sve – i one koji imaju i one koji nemaju.
Iz svežnjeva što šušte više nas ne može zapljusnuti svjetlost Ljudi,
duboko sakrivenih u memli banknota.
Tako to ide: pohlepa, što je glad nepojmljivo ište, neutaživa jest.

Bez obzira na brojeve od kojih nam se vrti u glavi ili kruli u trbuhu,
evoluirali smo u nule.
Nisu čak niti pozitivne, a mi smo onuleni, sa nulama u glavi.
Nule nas poskupljuju više nego svi ostali brojevi zajedno.
S nulama pomnoženi – nulama se još više dijelimo.  U kolo od nula smo se davno uhvatili, i sad nema izać’.
Sindžir je to hladan poput guje – profit ga sažima u neraskidivo klupko.

Naumpadne mi: „Na šta bi sličio ovaj svijet da nema nas?“
!!!
A možda bi umjesto čopora ljudi bile neke još gore životinje?