MY NAM IS HANAH: SPECIJALNI AVIO LET ZA DŽENNET
Povezani članci
Foto: Vivienne Gucwa
Piše: Halil Dzananovic
Tukli su me od malih nogu. Pogađate. Naravno da su pogađali. Idem, ‘vamo u dijaspori, na jedan Koledž, zapravo; višu školu 17-sti sprat. Nisam još nevina. To ću obaviti pred udaju, na hirurgiji. Važno je da mogu rađati. Nije ni moja mama bila nevina, pa nas je opet rodila.
Danas te niko ne pita za nevinost, već isključivo za imanje. Umjesto nevinosti, oduzimaju se na: vile, jahte, imanja…Moglo je kroz tebe proći čitava bojna, čitava 28. divizija ili srbijanski slavni Niški korumpirani korpus… nema veze. Što iskusnija, to bogatiji CV.
A i ne znam što će him nevinost? No, hajd, rođendan je rođendan. Kupiš djetetu balone, (čitaj silikone) naduvaš, pa nek se malo igre i poslije buši. Vole svi da malo pukne, zato smo ovoliko i napukli.
Jes im u glavi to bušenje, ko da su svi završili za rudarske tehničare, bušotina do bušotine. Moja preokupacija je da studiram o Bušmanima. Oni, uglavnom, žive na jugozapadu Afrike, u pustinji Kalahari i nemaju veze s onim Bušom, kao što ni on nema veze sam sa sobom. Mislim, ne kontaktira se. Ne šalje sebi sms-ove, ne čatuje sa sobom, ne piše mailove, ne mora ići na hirurgiju po nevinost, jer njega će još dugo navlačiti. To je zato što im se Obama ne sviđa. Tukne malo, na svoje, tu je i gospođa SIDA, a usput, sumnjiv je zbog one srednje stvari. Sumnjiv zbog Huseina, mada ga je Buš objesio za bajram.
Buš se na ranču družio s govedima i Bin Ladenom. Taj Bin je srušio Tornjeve. Organizovao dva specijalna čarter leta. U jednom pravcu: New York-Džennet! Zapravo, tornjevi su od vrućine, malo, kanda bili uspaljeni i Laden je o(h)ladio Tornjeve. Bin (čitaj džin) je im’o lanac građevinskih firimi (pro(ne)vjereno) i lanac samoubica!
On je proizvodio mudžahedine, ali, kako je krenulo, još malo pa će se gotovi rađati. Zajedno s bradom i Kalašnjikovim, uz dva bjela očeva bubrega, u rukama, da trenraju kao bombama. Radi se na tom. Možda uskoro osvanu i prvi oglasi: Uspješno po kućama pravimo mudžahedine. Samoubistvo među narodom zagarantovano.
Nama je hirurg i otac i majka. Mjenja lične opise, karakterne crte, ušiva, sastavlja i skraćuje. Ne razumijem se u skraćeno, naprimjer, oružje, ali ono kad drmne razara. Ubitačniji su krateži od dužih cijevi. Valjda što se nose skriveno. Oguglaju, ogrube, pa dok vrše namjenu ostaju čvrsti. Duže cjevi su mlitavije, na većoj temperaturi se zagrijevaju i krive. Čista logika il’ Kvantova zajebancija.
Međuratno stanje zahtjeva opreznost i pripravnost. Ja sam uvijek, kako se to kaže, po novom terminu: Raspremna. Dnevnik vodim uredno i istinito. Jedino ne upisujem broj šasija i godinu proizvodnje, to su trivijalne banalnosti. Antikviteti su u modi. Ubitačniji su od ovog sofisticiranog naoružanja, koje te pogodi čak i u liftu. A u podrumu probija ko od šale. Ovo sofisticirano djeluje u predratnim uslovima. Besprijekorno čisto i bijelo. Krateži ne brljave, mada su najopakiji uz dodatak malo brlje, a umjesto smrdljivog baruta tucani bijeli luk, fa(fa)raonke, pa sve na čvarke…
Mene čitaju isto i otpozadi i s prijeda, mogu se okrenuti kako hoćeš, isto je značenje, ista poruka. Trudim se da nabijem što više znanja, jer znanje je imanje. Nema sumnje da su horizonti veći, a ja šira i dublja. Svakog dana, u svakom krevetu, sve se više čaršafujem. Nekad su cure nosile razne vrađbinske gatke; noktiće, crvene končiće, krilca slijepog miša, zmijske glaviće… Ja nosim Tatto, na boku, boka mi, i na repnjači.
Tako da sam prepoznatljiva iz svake poze, nema omašaja, ni promašaja. Nastavit ću se, ali sad je vrijeme produžecima.
Vaša Hanah
P.S. Nisam ni naivna. Nek’ se zna. Zlu ne trebalo. Nosim, kao nužno oružje onaj piercing (ili kako se već zove) u jeziku, liči na ekser. Ako bi neko pokušo da me siluje, što je u mom slučaju neizvodljivo, rizikuje da mu polugu zakucam za točkiće, tako da ostaje nepokretan.