Muzafer Šehović: ANTIFAŠIZAM JE STIL I NAČIN ŽIVLJENJA

Izdvajamo

• ANTIFAŠIZAM je borba za društvo bez diskriminacija po bilo kom osnovu, borba za društvo slobode, jednakosti, socijalne pravde i sigurnosti, borba za humano i pravedno društvo. Antifašizam je, dragi moji i borba za prava radnika, studenata i svih osjetljivih grupacija društva.

Povezani članci

• Narandžasti dan večeras u NPS, na premijeri Krležine „Hrvatske rapsodije“
• Amer Tikveša: Dubinsko nerazumijevanje biračkog tijela
• Svetislav Basara: Bratstvo i putstvo
• Promocija knjige Svetlane Broz “Dobri ljudi u vremenu zla“ u Beogradu
• Presuda Stanišiću i Simatoviću u Hagu 30. juna
• 58 zemalja, uključujući Bosnu i Hercegovinu, udružilo se u nastojanju da zaustave trgovinu predmetima za mučenje i izvršavanje smrtne kazne

Foto: Flickr / Sam Chills

Mnogo je definicija odnosa antifašizma i fašizma a jedna od njih je italijanskog književnika Umberta Eca: „Fašisti žive da bi se borili a mi /antifašisti/ se borimo da bi živjeli.“

Generalno posmatrano antifašizam u Evropi, regiji a samim tim i kod nas u Bosni i Hercegovini  je za veliki broj mladih postao imaginarni istorijski pojam, nešto što se a priori i isključivo vezuje za Drugi svjetski rat i antifašističku koaliciju, za borbu protiv sila osovine kao nosioca nacističke i fašističke ideologije. U Bosni i Hercegovini antifašizam se automatski identifikuje sa oružanom borbom Titovih partizana protiv Nijemaca, Italijana, Bugara, Mađara, ustaša i četnika, protiv okupatora i domaćih izdajnika što je sasvim u redu i istorijski potvrđeno i dokazano. Dakle, nema tu ništa loše niti pogrešno. I dobro je što je to tako uprkos bezobzirnim i beskrupuloznim pokušajima prekrajanja i falsifikovanja nepobitnih istorijskih činjenica. Najupečatljiviji primjeri tog sramnog i bezobraznog djelovanja su rehabilitacije mračnih ustaških i četničkih pokreta u susjednim državama, Hrvatskoj i Srbiji. Pošto smo mi kao u nekom sistemu spojenih posuda sve što se dešava u komšiluku/susjedstvu automatski se reflektuje i na nas u Bosni i Hercegovini.

Međutim, to i takvo shvatanje i poimanje samog pojma i biti antifašizma od strane mladih je nepotpuno i nedovoljno. Moramo mladima, kao najperspektivnijem dijelu društvu, približiti i učiniti jasnijim pojmove savremenog fašizma i antifašizma kako bi se oni aktivno priključili antifašističkom pokretu.

Zadržimo se u Bosni i Hercegovini i zapitajmo se šta je to antifašizam danas, da li su i na koji način antifašisti organizovani i da li je to produktivno, koje su glavne aktivnosti i koji su dometi i rezultati tih aktivnosti?

Antifašizam se može teoretski opisati i definisati na više načina a to u osnovi i prvenstveno zavisi od definicije fašizma danas. Dakle, sa jasnim razumijevanjem i definisanjem fašizma i svih njegovih pojavnih i manifestacionih oblika, po automatizmu možemo doći do odgovora šta je to i šta bi trebao označavati pojam antifašizam savremenog doba. Pojednostavljeno antifašizam je borba protiv fašizma.

Mnogo je definicija odnosa antifašizma i fašizma a jedna od njih je italijanskog književnika Umberta Eca: „Fašisti žive da bi se borili a mi /antifašisti/ se borimo da bi živjeli.“

Da, u osnovi antifašisti se bore za normalan, dostojanstven život svih. Antifašisti se bore za pravdu i pravednost, slobodu, jednakost, solidarnost i socijalnu sigurnost a antifašizam je stil i način življenja.

Ako ovako postavimo stvari onda se možemo upustiti u definisanje pojma, pojavnih i manifestacionih oblika fašizma našeg doba kako bi u konačnici postavili premise savremenog antifašizma u kojem više ne postoje, kao u NOB –i, jasni i vidljivi protivnici tj. okupatori i kvislinzi.

U svojoj knjizi VRIJEME, LJUDI I DOGAĐAJI uvaženi profesor, antifašista i socijaldemokrata Dr Edhem Muftić fašizam definiše na sljedeći način:

„Fašizam je zloćudna misao i zlokobna praksa (svaka) svojstvena pojedincima i društvenim grupama, njihova destruktivna ideja i akcija usmjerena prema čovjeku, njegovim kulturnim dobrima i majci prirodi. To je kontinuirani tinjajući i rasplamsavajući pokret, zakleti neprijatelj humanizma i budućnosti ljudskog roda.“

Fašizam danas u Bosni i Hercegovini.

Osnovno i polazno izvorište fašizma na ideološkoj podlozi je agresivni nacionalizam koji se vrlo lako i brzo transformiše u šovinizam i eto, tu smo vrlo blizu na vratima mračne ideologije, fašizma. Mi, na našu žalost, živimo u vremenu agresivnog nacioanalizma, rigidnog šovinizma i sa mnoštvom manifestacionih pojavnih oblika fašizma. Kako drugačije objasniti istrajno, što javno što tajno,  zagovaranje i propagiranje nemogućnosti zajedničkog života te na tom tragu podjele države na profilisane mononacionalne tvorevine sa dominantnom većinom jednog od tri bh. naroda s tim da bi drugi po automatizmu dobili status manjina. Najbolji primjer potvrde ove teze je manji bh. entitet gdje su pripadnici srpskog naroda izrazito dominantni i naravno konzumiraju sve blagodati takvog stanja dok su pripadnici bošnjačkog i hrvatskog naroda defacto sa statusom manjina sa minimumom mogućnosti aktivnog konzumiranja osnovnih ljudskih prava, a očigledne su namjere da se to preslika na područje drugog bh. entiteta činom podjele Federacije BiH na bošnjački i hrvatski ekskluzivni životni prostor.

Obrazovanje kao jedan od najvažnijih društvenih temelja svake zajednice je toliko segmentirano, podijeljeno i programski različito i to ne samo na nivou entiteta već u Federaciji i po kantonima. Posljedica takvog obrazovnog sistema su mnoge poslijeratne generacije mladih kojima su pored obaveznog štiva nametnute predrasude o drugima i drugačijim, o kojima se nerijetko kreira percepcija potencijalnih protivnika. Zatim, dvije škole pod jednim krovom, zasebni ulazi u škole za jedne i druge, različiti termini školskih pauza kako se djeca čak ni na odmoru ne bi družili, nepriznavanje maternjeg jezika…

Dozvola registracije i djelovanje „udruženja građana“ koja otvoreno nastupaju sa pozicija fašizma te nazivi ulica i institucija po dokazanim fašistima, njihovim slugama i propagatorima te presuđenim ratnim zločincima je također fašizam.

Sa druge strane na njegovoj praktičnoj ravni fašizam se direktno, tajno i trajno vezuje za kapitalizam. Zaštita kapitalizma i njegovog veličanstva profita je suština te veze. Profit je najmoćnija matica oko koje se sve vrti i okreće pa čak i ratovi vode. Radnici u takvom sistemu su poželjni samo i utoliko da uz što manje troška doprinesu što većem profitu. Pravo na dostojanstven život, na primjerenu nagradu srazmjernu uloženom trudu, socijalna sigurnost predstavljaju za vlasnike kapitala bespotrebni i opterećujući balast.

Na osnovu gore navedenih primjera pojavnih oblika fašizma može se izvući jednostavan zaključak da je u stvari antifašizam danas upravo aktivna borba protiv tih navedenih fašistoidnih pojava.

Antifašisti u Bosni i Hercegovini danas djeluju kroz više srodnih i sličnih udruženja. Najznačajnija su svakako Udruženje antifašista i boraca NOB i Udruženje antifašista Josip Broz Tito. Nažalost, politika je i ovdje učinila svoje, te su i ova, po svojoj prirodi humana i dobronamjerna udruženja, podijeljena po entitetskim šavovima što u mnogome otupljuje oštricu njihovog djelovanja. Naredni ograničavajući faktor je nipodaštavanje od zvaničnih organa vlasti što se najradikalnije očitava slabom i nedostatnom budžetskom podrškom. Sve to je prouzrokovalo jako sužen prostor i mogućnosti za djelovanje tako da su se aktivnosti svele uglavnom na obilježavanje značajnih datuma iz NOB-e uz neizbježno polaganje cvijeća i vijenaca, organizovanje svečanih akademija i rijetko kada okruglih stolova sa aktuelnim temama. To je u redu, sa tim aktivnostima treba nastaviti i u budućnosti ali je neophodno znatno inovirati način rada i djelovanja kako bi se glas antifašista čuo jasnije, glasnije i snažnije.

Na tom fonu želim istaći važnu ulogu koju bi u tom procesu trebala imati SDP BIH. SDP BIH nema monopol ali ima istorijsko, moralno i političko pravo i obavezu da se jasno pozicionira na čelo bh antifašističkog bloka kako bi se ujedinjeni i zajedno uspješnije suprotstavili sve agresivnijem i bezobzirnijim pojavnim oblicima fašizma u Bosni i Hercegovini.

Na kraju poruka za sve nas, a posebno za mlade.

ANTIFAŠIZAM je borba za društvo bez diskriminacija po bilo kom osnovu, borba za društvo slobode, jednakosti, socijalne pravde i sigurnosti, borba za humano i pravedno društvo. Antifašizam je, dragi moji i borba za prava radnika, studenata i svih osjetljivih grupacija društva.

ANTIFAŠIZAM  je, u konačnici, stil i način življenja u kojem ne mrziš i prihvataš sa poštovanjem i razumijevanjem drugog i drugačijeg.