MUSORGSKI, RAVEL I BARANOVIĆ NA RADOST SVOJIH
Povezani članci
Ili o dirigiranju Ive Lipanovića
Piše: Gradimir Gojer
Upoznao sam dirigenta Ivu Lipanovića prije nekoliko godina upravo u dvorani Narodnog pozorišta Sarajevo. Čovjek koji je naprečac osvojio visokozahtjevnu i iznimno probirljivu sarajevsku koncertnu publiku prije nekoliko večeri ponovno je demonstrirao svoj raskošni talenat ravnajući Zagrebačkom filharmonijom.
Zahtjevni repertoar koncerta, izvedenog u okviru programa Sarajevskih večeri muzike, sastavljen od dijela Krešimira Baranovića, Johannesa Bramsa, Modesta P. Musorgskog i Morisa Ravela, ovaj briljantni izdanak škole maestra Igora Gjadrova iznio je ravnateljskom inteligencijom, preciznim rasporedom temporalnih dionica, a posebno tačnim odnosom prema svakoj izvođačkoj jedinici u maksimalno sinhronom, kao jedan uštimanom orkestralnom personažu prestižne glazbene, u svim dionicama moćne Zagrebačke filharmonije!
Dok je, u interpretaciji Baranovićevog Kola iz baleta Licitarsko srce, temperamentno i kadencionirano tačno proveo izrvrsni orkestar rapsodijskim pasažima, u interpretaciji koncerta za violinu i orkestar op. 77 D.dur Johannesa Bramsa iskazao je Lipanović kongenijalni partnerizam sa ruskom virtuoznom violinisticom Alenom Bajevom. Ipak, interpretacija Musorgskog i Ravela (Slike sa izložbe) pokazala je gotovo metafizičku moć Lipanovićevog dirigentskog umjeća, kako u stvaranju kolektivne skladnosti golemog pedesetočlanog orkestralnog tijela, možda još i više u izvlačenju glazbenih tankoćutnosti svakoga člana orkestra, kroz interpretaciju složene partiture, s kojom se teško hrvu i najveći svjetski orkestri.
Ivo Lipanović je davno osvojio srca poklonika operne i orkestarske glazbe u Sarajevu, ali svoje Sarajlije je na koncertu festivala SVEM u Narodnom pozorištu Sarajevo još jedanput digao na noge!
Što drugo poželjeti na kraju ovog krokija nego da što češće u našoj sredini gostuje maestro Lipanović, na radost sarajevskog svetilišta božica Talije i Melpomene!