ENG
Modul memorije – fotomonografija ‘Žene opkoljenog Sarajeva’
Autor/ica 👤Sanela Gojak
Povezani članci
Fotografija: Heinrich-Böll-Stiftung
Crtica o Hidajetu Deliću – Degiju
Nekako činjenica jeste da mi u Sarajevu ljude više cijenimo kada nisu tu više sa nama. Bude nam žao što nismo znali naći vrijeme i više se družiti sa dragim ljudima.
Hidajet Delić Degi (1948 -2017) je jedan od tih dragih ljudi koga sam upoznala ratnih godina, ne znajući da smo bili i komšije do tog nesretnog proljeća 1992. godine.
Uvijek onako s šeretskim osmijehom bi posmatrao nas studentariju koja je došla u redakciju BH PRESS-a da nauči napisati vijest. I tačno je znao procijeniti te neke momente i relacije u redakcijskom okruženju.
Krajem novembra, 2016. god. u EU Info Centru otvarala se Degijeva izložba „Žene opkoljenog Sarajeva.“ Prilika da se konačno vidim sa ovim dragim čovjekom, ali i da napravimo intervju. Nažalost, kako nas život stalno i iznova iznenađuje, to je bio i posljednji intervju koji je Delić dao medijima.
Kako smo se lako i brzo dogovorili. Bez ikakvih komplikacija. Naravno, dođem prije zvaničnog otvaranja izložbe. Delić priča sa dvoje starijih sugrađana, kasnije ću saznati sa roditeljima Nine Raštegorac djevojke koja je u ratu bila voditeljica emisije „Rat-art.“ Degi, naravno, objašnjava ko je bila Nina, a ja kao prekidam i kažem da se sjećam te emisije. Kad bi imali struje, gledali bi i nju i Segmedinu Srnu kao drugu voditeljicu.
Nina Raštegorac, danas i Pirić, na Delićevoj ratnoj fotografiji je uslikana ipred razrušene zgrade Olimpijskog muzeja, krasi i naslovnicu fotomonografije „Žene opkoljenog Sarajeva” koja je promovirana sinoć (utorak, 9. maja) u Maloj sceni Pozorišta mladih u Sarajevu „Sead Bejtović Malecni“.
Urednik i izdavač fotomonografije Hidajeta Delića je direktor MESS-a Nihad Kreševljaković. On je ispred kulturološkog programa Internacionalnog teatarskog festivala MESS, Modula memorije, okupljenima, između ostaloga, rekao da je Delić nerijetko odbacivao kameru kako bi mogao pomoći ranjenim sugrađanima. U takvim trenucima smatrao je da je važnije biti čovjek nego fotograf.
To je i meni pričao. To je iskonska ljudska veličina. Dugo smo pričali i o nama koji olako baratamo ljudskim pričama, imenima i prezimenima, jer on je bio na Vrbanji kada je Olga Sučić poginula i snimio taj beskrajno tužni momenat. Dugo vremena se smatralo da je Suada Dilberović prva žrtva agresije na Sarajevo. On je na neki način sebe krivio što nije prije vidio i objasnio da je to bila Olga.
“Analizirajući taj događaj, osuđivao sam sebe što su stalno spominjali Suadu, a ne i Olgu. Kada sam gledao materijale, vidio sam da djevojka koju sam tada snimio nije plava; tek kasnije se saznalo da je to Olga Sučić. Mislim da niko od kolega, nažalost, nema fotografiju pogibije Suade Dilberović na mostu. Imamo samo onu poznatu mrlju krvi koju smo viđali na televiziji.” (interview.ba)
Sinoć prolazim preko mosta „Suade i Olge“ sa Degijevom suprugom Almom, pričamo o njemu, o ratu, i to tako treba da bude. Ma koliko bježali od tih tema i drugima se činilo da smo negativni i smaramo, mislim da je kultura sjećanja potrebna.
Fotomonografija „Žene opkoljenog Sarajeva” obuhvata nešto više od 60 fotografija koje je Hidajet Delić zabilježio u periodu opsade Sarajeva od 1992. do 1995.godine.
A na pitanje kako se sjeća Sarajki kako su izgledale u godinama opsade Delić je rekao:
„Kad gledam s ove distance, mislim da su prije svega bile hrabre pa onda lijepe. Prva godina rata u Sarajevu, posebno za žene, bila je prilično teška. Nije bilo hrane, vode, struje, plina… Ono što sam ja tada viđao, svi su se trudili da budu čisti, svi su prali veš, svi su nosili vodu da bi se mogli okupati, oprati kosu. Mislim da su se Sarajke u tim prvim danima rata, a trajao je, nažalost, dugo, borile ljepotom protiv onoga što nam se događalo“.
Izdavači fotomonografije Hidajeta Delića „Žene opkoljenog Sarajeva“ su Međunarodni teatarski festival – Scena MESS i Fondacija Heinrich-Böll-Stiftung.
Autor/ica 👤Sanela Gojak
