Miroslav Krleža – odabrane rečenice ili citati
Povezani članci
- Gospodine Šmit, zakukurikali ste prije zore
- Promocija romana ”Farbanje” Hamze Hodžića
- Hiljade ljudi učestvovalo u šetnji ‘protiv nasilja’ u Beogradu i Novom Sadu
- Öland
- Zakonodavne vlasti u BiH moraju još mnogo raditi na svojoj otvorenosti prema građanima
- Skupština Kosova izglasala Rezoluciju o osudi genocida u Srebrenici
Veličina i značaj svakog pisca lako se mogu iščitati iz rečenica koje je napisao. Pažljivi čitatelj u tim rečenicama iščitat će ne samo prošlost nego i budućnost, ne samo sudbinu pojedinca nego i cijelih naroda, ne samo zapažanja nego i životna pravila.
Upravo stoga odlučili smo vam predstaviti odabrane rečenice i citate jednog od najvećih i najutjecajnijih hrvatskih književnika – Miroslava Krleže.
Svatko tko bude imao dovoljno strpljenja sve to pročitati i naravno razmisliti o tome shvatiti će zašto svi mi koji poznajemo i volimo gospodina Krležu često znamo reći da i on, i njegova djela vječno žive među nama…
————————————————-
“Europa je danas kuća samotna u kojoj Zločin spi.”
“Tebi, o, gluposti ljudska, udaram himnu o bubanj, (…) Danas paseš ko krava nad grobom glupe Evrope, ne umijući drugo nego mahati repom.”
Ljudi su više glupi i nesretni nego što su krivi.
“Ljudska glupost je neizmjerna.”
Usamljenost još uvijek nije dokaz da čovjek nema pravo.
I mjesečina može biti pogled na svijet.
Postoje dva stabla ljudske spoznaje: čulnost i razum.
Ljudi čitaju kako hoće da čitaju, a ne kako je napisano.
Bog je čudesna i strašna riječ, nastala od straha pred smrću.
Može se kad se hoće, ako se hoće tako da pucaju kosti onima koji tako neće.
Ljubav nije vještina. To je pitanje dara kao i poezija.
“Govoriti o starim sramotama uvijek je poučno…”
“Riječi…spajaju ljude kao mostovi, stvarajući u isto vrijeme između čovjeka i čovjeka nepromostivosti vrlo često dublje od najmračnijega ponora.”
“Ljudi se međusobno varaju, lažu jedni drugima u lice, obmanjuju se laskanjem i prozirno pretvorljivim udvaranjem, a to im često pošteno ljudski izgleda nerazmjerno hrabrije, nego da jedni drugima kažu golu istinu.”
“Mrak i najružniju ženu pretvara u zagonetnu lutku.”
“Zakoni stoje slijeva i zdesna ko granitne stijene visoko do neba. (…) I tako čekam da se sve raspline: te granitne stijene, ta smrt na logu, da kažem zbogom svijetu, čovjeku i bogu.” (Čovjek osuđen na smrt)
“Svi mi nosimo zastave, ali su najteže borbe u sutonu kad se osjećaju sakriveni zakoni života kao olovo i kada je teža teška kao grob.” (Monolog gnjila čovjeka – lirski motivi u prozi)
“Bijeda se vuče blatom, krvavi bagoš pljuje, ugriz je bijede bijesan ko ugriz krvave kuje.” (Mržnja)
Gdje naivni su oni glupi dani kada smo, davno tome, sanjali o leopardski, zmijski otrovnoj, o zlatnoj, čudnoj, tajanstvenoj Evropi? (…) Evropa leži mrtva.”
“-Mi danas nijesmo više što bijasmo ko djeca, naivna, glupa, lirska, slijepa djeca; mi danas znamo jedno, a to je to što znamo: i logika da ima giljotinu.”
“-Mi danas nijesmo više što bijasmo ko djeca, mi danas znamo jedno, a to je to što imamo: poezija da nije zlatna ribica u kristalnome lancu tihe lirske sobe, ni tamjan slatkih riječi u gubici krvnika.” (Evropa godine tisuću devet stotina četrdeset i druge)
“U ime deklasiranog i proletizitanog hrvatskog naroda nije osim Silvija Kranjčevića progovorio ni jedan pjesnik, a i danas (1926.) kada bi se netko primio da postane advokatom nepismene raje, pribili bi ga na sramotan stup, žigosali kao odroda i proglasili odmetnikom od Hrvatstva, samo zato jer se čovjek odlučio da progovori u ime pravih i nemaskiranih hrvatskih narodnih interesa.”
“Jedno je kozmopolitska literatura zapadnih velegradova, a drugo politička stvarnost porobljenog naroda kojem pripadaš. Nije isto pisati liriku kao kolonijalno fijakersko kljuse koje sa svojim narodom tegli tuđe fijakere: „La marquise sorti a cinq heueres“ ili se vozikati u kočiji kao prava autentična markiza.”
“Bio sam prilično sam, ali osamljenost još uvijek nije dokaz da čovjek nema pravo.”
“Vrijeme je da se zamislite što znači kad jedan živ čovjek smatra prirodnim da ga njegovi suvremenici dignu do polubožanstva, i što znači kad se je netko pretvorio u tajanstven pojam iza zavjese, a pred zavjesom kleči puk i moli litanije. Milosnici vaši, korisnici vaši, udvornice i laskavci, dvorjanici, dostojanstveni pripuzi, dvorske budale, plaćenici, podmićena pera, akademici, kardinali, sav onaj šareni narod papiga i opica, svi oni kleče pred vašim spomenikom, a ja vam kažem da u ovoj nesretnoj blitvanskoj zemlji neće biti tako dugo pravde dok se vaša glava ne nađe na konopcu ili na krvničkom panju.”
“Da bi vršio valjano svoj zanat, pisac mora imati mogućnost da bude u neku ruku disident, pa čak i defetist, u odnosu na državu i institucije, na naciju i autoritete. On je razmetni sin koji se vraća svom očinskom ognjištu samo da bi mogao od njega ponovno otići. Negacija je njegov familijarni oblik prihvaćanja svijeta.”
“Bijeda se vuče blatom, krvavi bagoš pljuje, ugriz je bijede bijesan ko ugriz krvave kuje.”
“Ljudi koji jedan jezik govore i čitaju iste novine zovu se danas “nacije” i hoće da su zajedničkog porijekla, a to ipak ni uz najgore krivotvorenje nije uspjelo.”
“Vrijednost nekog čovjeka treba dokazivati kakva prava on sebi smije uzeti: “izjednačavanje” se zbiva iz neuvažavanja viših priroda i zločin je nad njima.”
“Svako preziranje spolnog života, svako onečišćenje istog pojmom “nečist” jest čak zločin spram života – jest onaj na vlastiti grijeh protiv svetog duha života.”
“Ljubav prema Jednome ostavlja dovoljno prostora za mržnju prema mnogim drugima.”
“Pravi muškarac želi dvoje: opasnost i igru. Zato želi ženu kao najopasniju igračku.”
“Mi poštujemo i štitimo sva nagomilavanja moći, jer se nadamo jednom ih naslijediti. I zločin je nad njima.”
“Nigdar ni tak bilo da ni nekak bilo, pak ni vezda ne bu da nam nekak ne bu. Kajti: kak bi bilo da ne bi nekak bilo, kaj je bilo, a je ne, kaj neje nikak bilo. Tak i vezda bude da nekak ne bude, kakti biti bude bilo da bi biti bilo.”