Mensur Ćatić: ARITMIJA

Povezani članci

• Božica Jelušić: NA VISINI STVARI
• Svjetska premijera dokumentarnog filma Tijelo/Body, o ženi koja se svojim neukrotivim duhom bori s nizom rijetkih autoimunih bolesti
• POD SJENOM MOSTA
• Ljubav i smrt u doba korone virusa 6.
• RIKVERC
• Amir Hrnjičević: Oda prokletosti

ARITMIJA

I opet želim vjerovati
da čovjek je nešto puno više
od plesnoga koraka i zadanih formi
od prvaka argentine u tangu argentinu
čak i od prelijepih misli
što nas stoljećima vode
iz rata u rat, iz nesporazuma
u nerazumijevanja nova i samoću

što nas pjesnike nose
valovi ovoga života
i kao male limene u džepu
glazbene figurice na ključ
mrtvi vojnici u rovu

i možda je Česlav bio u pravu
Mocartova glazba zasvirana nad grobom
možda i jeste jedino što nas dijeli
od žute gline, oblaka i natruhlih dalija
pod prevelikim nebom gdje nam je tako tiho
ja kao i ti, prijatelju, samo se pitam
odakle tako heretički bježim
u tišinu još veću

slušati svoje srce kako drhti
umotano u ovo trošno tijelo
kao doručak siromašnih
i jedini zavežljaj izbjeglice

čudesno razbacani
vreli trag od slova
na dlanovima moje Elize

Mensur Ćatić

Priredio: Radomir Lazić