Memento mori: PATRIJARHOVA SMRT ILI O PRAZNINI

Povezani članci

• Marianne
• Međunarodno baltesko takmičenje “Konstantinka Dina Nikolić”
• Sarajevo
• Zoom konferencija o savremenoj igri
• State Department: Posvećenost podršci zemljama Zapadnog Balkana
• SAROYAN, I DALJE NE UMIRUĆI

Foto: Glorija

Sa osmjehom koji je Ćirilov poslovično nosio i ovom prigodom treba kazati jednu prostu misao: mirno spavaj patrijarše srpske teatrologije! Tvoji sljedbenici koji će te teško nadmašiti (?!?) svoju će brazdu, sa ugledom na tvoja djela, mukotrpno orati oranicama našeg teatra!

Piše: Grdimir Gojer

Vijest je prohujala prostorom negdanje Jugoslavije ostavljajući nijeme izraze na licima teatarskih strasnika… U činjenici da je teatarska umjetnost, poglavito teatrologija, kazališna kritika i dramska književnost ostala bez jednog od korifeja kazališne meštrije kod nas, kristalizirale su se tri istine: odlaskom Jovana Ćirilova ostala je praznina u srpskoj i južnoslavnskoj teatrologiji; ostala je praznina u dramskom i pjesničkom pismu, jer Ćirilov je bio dramski pisac i pjesnik rijetke misaonosti; konačno, ostala je praznina u teatarskom menadžmentu – otišao je dugogodišnji dramaturg Ateljea 212, direktor Jugoslovenskog dramskog pozorišta, direktor i umjetnički direktor BITEFa, od davne 1967. do trenutka smrti…

Ćirilov je bio autoritet u scenskim djelatnostima; njegov životni put od rodne Kikinde, koja nikada nije izišla iz njegovog srca, do svjetskih teatarskih metropola, bio je ispunjen brojnim aktivnostima. Uobičajeno je za ljude poput Jovana Ćirilova uistinu dodavati pridjev renesansni čovjek. Svojedobno sam prilikom ulaska u svoj ured, dok sam obavljao funkciju direktora Narodnog pozorišta Sarajevo, pozdravio velikog srpskog režisera Dejana Mijača riječima: „Dobro došao patrijarše srpskog teatra…“

Ovu jezičku sklopku uporabiću sada u kontekstu južnoslavnske teatrologije: mirno spavaj partijarše srpske teatrologije!

Da je samo obavljao u tandemu sa Borkom Pavićević funkciju dramaturga Ateljea 212, iz njegovog najslavnijeg perioda, kada su kao na traci izlazili teatarski hitovi iz ove kazališne kuće u ulici Ive Lole Ribara, bilo bi to dovoljno za jedan uspješan umjetnički život!?!

Jovan Ćirilov se nije slagao sa ovom konstatacijom, pa je do posljednjeg trenutka selektirao, direktorovao, režirao, pisao, učestvovao u procesima europeizacije srpskog i južnoslavenskog teatra! Zato je nenadoknadiva praznina koja ostaje iza ovog čovjeka sa stotinu stvaralačkih lica.

U jednom trenutku svoje mladalačke želje da radim neke poslove u teatru i u književnosti, koje mi nisu ni profesionalno niti u smislu životnih potreba bile primarne, stvorio sam i sam uređivao bibioteku Teatrorama pri Poslovnoj zajednici profesionalnih pozorišta BiH. Najdraža i najznačajnija knjiga, koja je izišla u biblioteci Teatrorama bila je zbirka kratkih novinskih eseja Jovana Ćirilova, nastala od njegove popularne rubrike u listu „Politika“, koja je nosila naziv, kao i knjiga koju smo izdali Pozorištarije.

Mnogobrojna priznanja koja su za života pripala Jovanu Ćirilovu nisu mogla da utole žeđ ovog čovjeka teatra za sve novim i novim djelatnostima. Jedna od njegovih zbirki poezije u svom naslovu nosi riječ putovanja, koja je velikim dijelom obilježila život patrijarha srpske teatrologije. Ćirilov je neprestano putovao i, kao što velikog srpskog režisera Boru Draškovića, opet po naslovu jedne njegove knjige određuje riječ Promena, ubjeđen sam da Jovana Ćirilova određuje riječ putovanja.

Teatarski globe trotter širokog zamaha, čovjek koji nije znao za pauze u putovanju, animator rijetke upornosti i strasti, Ćirillov je jednako cijenio teatarsko postignuće u Bitoli, Beogradu, Parizu ili Wilnusu! Zato je on ostavio preduboku brazdu u srpskoj teatrologiji, značajnu brazdu u srpskoj književnosti i neprocjenjivu, dugotrajnu prisutnost u poslovima dramaturgije i teatarskog menadžmenta.

Što kazati za kraj?

Vrlo jednostavno, sa osmjehom koji je Ćirilov poslovično nosio i ovom prigodom treba kazati jednu prostu misao: mirno spavaj patrijarše srpske teatrologije!

Tvoji sljedbenici koji će te teško nadmašiti (?!?) svoju će brazdu, sa ugledom na tvoja djela, mukotrpno orati oranicama našeg teatra!

Na kraju i jedna sasvim usputna opaska: iako je Jovan Ćirilov bio jedan od najboljih propagatora bosansko-hercegovačkog teatra na širim južnoslavenskim prostorima, niti jedna teatarska instanca, udruga ili pojedinac iz BiH nisu na adekvatan način popratili odlazak sa ovoga svijeta čovjeka koji je imao stotinu života natopljenih u teatarsku žudnju.