Marš Besmrtnog puka

Povezani članci

• TAJNA: LENKA DUNĐERSKA
• IVAN GORAN KOVAČIĆ: Moj grob
• Tomislav Jakić: Zapad ne želi surađivati s Rusijom, on je želi eliminirati
• Pismo iz Austrije
• Čast, slava i besmrtnost
• Kritički intelektualac i kraj povijesti

Foto: Nenad Jovanović/portalnovosti.com

Za pretpostaviti je, kad su 2012. godine u Rusiji uveli manifestaciju zvanu Marš „Besmrtnog puka“, koja je išla uz obilježavanje Dana pobjede, da su se vodili mišlju, da na taj način pruže potomcima, prijateljima, znancima, koji su imali nekog svog dragog, koji je u tom do sada najstrašnijem ratu položio svoj život, ili u njemu učestvovao, mogućnost da u javnom prostoru istaknu ponos i pijetet prema dotičnoj osobi i time doprinesu nastavku sjećanja na ljude i događaje iz tog razdoblja.

Manifestacija se proširila na mnoge države i na prostor nekadašnje Jugoslavije. U Hrvatskoj se počelo obilježavati 2018. godine, vezano uz Dan oslobođenja Zagreba i Dan pobjede, koji su jedan uz drugoga.

Hrvatska ne bi bila to što je da ne uvede neki svoj specifikum. Tako je ona manifestaciju nazvala „Besmrtni odred“, uz objašnjenje da u Hrvatskoj nije bilo pokreta otpora nego općenarodni ustanak, započet formiranjem odreda. Znači li to da ustanak nije otpor. Prema svim relevantnim analizama domaćih i stranih krugova upravo je u Jugoslaviji vođen pod vodstvom Komunističke partije i vrhovnog komandanta Josipa Broza Tita, samoorganizirano i uspješno jedan od najvećih, zapravo jedini ozbiljni unutrašnji otpor Hitleru i njegovim domaćim i stranim pomagačima i čije su se oružane snage do kraja rata razvile u frontovsku armiju od 800.000 boraca.

Ove godine zbog trajanja pandemije COVID-19, manifestacija nije održana 8. maja, u vrijeme Dana pobjede i oslobođenja Zagreba, učinjeno je to 19. juna, kako organizatori kažu u oči Dana antifašističke borbe i 80. godišnjice ustanka koji se u Hrvatskoj obilježava 22. juna. Ustupak je to reviziji povijesti koju slijede antifašisti u Hrvatskoj, koja je temeljito izvršena nakon kontrarevolucije i secesije 90-ih, koje je cilj bio individualizirati borbu hrvatskih partizana i izdvojiti je iz konteksta borbe ostalih jugoslavenskih naroda, što je nemoguća misija. Sam naziv „Dan antifašističke borbe“ je imaginaran. Tog dana nije bilo borbe, nije opalila puška. Događaj prejudicira odluku koji je politbiro Komunističke partije Jugoslavije pod predsjedavanjem Josipa Broza Tita donio u Beogradu 4. jula 1941. godine o pokretanju općenarodnog ustanka protiv okupatora i njihovih domaćih slugu. Međutim odluka koju su donesli ti ljudi, komunisti 22. juna 1941. godine bila je razborita. Oni su sa području Siska i okolnih naselja nakon što su bili provaljeni okupljanjem u šumi kod naselja Žabno spriječili vlastito uništenje, koje bi uslijedilo nakon hapšenja od strane ustaša. Njihova je odluka bila kvalitetan doprinos jačanju infrastrukture i logistike za pripremu ustanka i oružane akcije koje su slijedile i kao takva ima svoje mjesto i ulogu u povijesti.

Dakle jedna plemenita ideja koja je potekla izvan Hrvatske „Marš besmrtnih“, modificirana je u Hrvatskoj za vlastitu upotrebu, iza koje su stali i antifašisti. Učesnicima zagrebačkog marša, među kojima je bilo i dosta mlađih osoba i koji su jasno istakli zahtjev za povratak imena Trga Maršala Tita, sve pohvale.