ENG
MARKOVINA KAO KRLEŽA
Autor/ica 👤Gradimir Gojer
Izdvajamo
- Već tada sam shvatio da ovaj uljuđeni ljevičar, intelektualac sa znanstvenim, spisateljskim i politički zavidnim pedigreom pokušava pomagati onima koji tu pomoć jednostavno neće, kojima ona i onako ne bi mogla doprinijeti ništa, jer oni na konkursu nisu gledali reference mladog Markovine već njegovu političku orjentiranost. Trebao im je činovnik desničar, po mogućnosti vjernik, a ne tamo neki antikrist, koji bi im oponirao znanjem, političkim razumom i normalnošću građanskoga pravorijeka, koji je odavno protjeran iz nekada crvenog Mostara. Shvatio sam davno, a potvrdu dobio na primjeru eliminiranja Markovine, da desnica od Mostara svjesno pravi dvije nacionalističke kasabe udaljavajući ovaj nekada rijetko progresivan grad od europskih tijekova uljudbe...
Povezani članci
Imponirao je gest mladog Markovine da se upusti u neravnopravnu bitku sa avetima prošlosti, bilo je u tome gestu antičke kuraži i sve manje u našoj javnosti prisutne odvažnosti izricanja. Markovina je tim gestom pokazao da i danas postoje ljudi uspravnih kralježnica za razliku od masovnog sivila beskičmenjaka. I njegov najnoviji istup, u kojem jarko detektira procese ustašizacije države Hrvatske, pokazuje hrabrost i nepokolebljivu dosljednost ovog nekonfekcijskog hrabog mladog znanstvenika u borbi sa nacifašističkim avetima prošlosti.
Mladi znanstvenik Dragan Markovina, koji sad obnaša i funkciju lidera jedine istinski progresivne političke stranke u Hrvatskoj, već duže vremena ne da san na oči nacionalistima, šovinistima i ostalom fašističkom smeću, kako u Hrvatskoj tako i u Bosni i Hercegovini.
On je svojim djelom i svojim britkim, ali argumentiranim političkim stavovima postao noćna mora svima onima koji evidentno zabluđujući pučanstvo i dalje vladaju i uništavaju kako Hrvatsku jednako i Bosnu i Hercegovinu. Da je nacionalizam i kleronacionalizam do kraja istrijebio logiku zdravog razuma Markovina je na svojim leđima osjetio pokušavajući da pomogne Mostaru. Mladi sveučilišni profesor bio je spreman žrtvovati do sada briljantnu znanstvenu i sveučilišnu karijeru kako bi se stavio na čelo onih snaga, koje su od Narodnog pozorišta Mostar željele napraviti reprezentativnu kazališno- produkcijsku kuću i krenuti u procese europeizacije u kulturi, kroz taj kazališni organizam briljantne tradicije. Ali, nacionalistički orjentiranom i ostrašćenom vođstvu grada sa obje strane Neretve nije trebala europski osvještena osoba, već činovnik spreman na provedbu nakana nacionalista.
Već tada sam shvatio da ovaj uljuđeni ljevičar, intelektualac sa znanstvenim, spisateljskim i politički zavidnim pedigreom pokušava pomagati onima koji tu pomoć jednostavno neće, kojima ona i onako ne bi mogla doprinijeti ništa, jer oni na konkursu nisu gledali reference mladog Markovine već njegovu političku orjentiranost. Trebao im je činovnik desničar, po mogućnosti vjernik, a ne tamo neki antikrist, koji bi im oponirao znanjem, političkim razumom i normalnošću građanskoga pravorijeka, koji je odavno protjeran iz nekada crvenog Mostara. Shvatio sam davno, a potvrdu dobio na primjeru eliminiranja Markovine, da desnica od Mostara svjesno pravi dvije nacionalističke kasabe udaljavajući ovaj nekada rijetko progresivan grad od europskih tijekova uljudbe…
Shvatio sam i da sve dok klerofašisti i njihovi poslušnici i poltroni vladaju u dolini Neretve uzaludno je tražiti mogućnost ozbiljnijeg napretka u svim oblastima života, pa i u kazalištu…
Imponirao je gest mladog Markovine da se upusti u neravnopravnu bitku sa avetima prošlosti, bilo je u tome gestu antičke kuraži i sve manje u našoj javnosti prisutne odvažnosti izricanja. Markovina je tim gestom pokazao da i danas postoje ljudi uspravnih kralježnica za razliku od masovnog sivila beskičmenjaka. I njegov najnoviji istup, u kojem jarko detektira procese ustašizacije države Hrvatske, pokazuje hrabrost i nepokolebljivu dosljednost ovog nekonfekcijskog hrabog mladog znanstvenika u borbi sa nacifašističkim avetima prošlosti.
Sve ovo nameće mi ozbiljnu paralelu sa mladim Miroslavom Krležom, koji se nije dao omesti kada mu je svemoćni intendant HNK, Bah, vraćao opus mladenačkih ekspresivnih Legendi, za koje će koncem dvadesetog stoljeća i teatrologija i teatarska praksa utvrditi da su upravo te Legende najprogresivniji i kazališno najpotentniji dio opusa velikana dramatske misli.
Krleža nije mogao proći, jer je mislio bar stoljeće ispred tih Bahova, Krleža je otvoreno govorio u šta se pretvara Zagreb i Hrvatska u trenu ulaska srpskih trupa u negdanjim godištima u Agram, čak je i sebe stavio u funkcuju dramske osobe u Pijanoj novembarskoj noći… Grmio je Krleža u pustarama duha i kotilištu debiliteta i debilnosti, svakovrsne… Upravo kao i njegov genijalni sljedbenik i sjajni čitač Fricove misaonosti. Krleža je vrlo često ostajao pred zatvorenim i pred nosom mu zalupljenim vratima. Kao i njegov sljedbenik Markovina…
No, siguran sam da hijene i šakali prošlosti još kratko vrijeme mogu činiti to što i čine, ponižavati i protjerivati bolje i uspješnije od sebe.
Sretan da za suvremenika imam znanstvenika i političara Dragana Markovinu, uzdam se da će i ovim našim narodima pamet iz stražnjice doći u glavu, da ćemo umjesto klerofašističkih jada i popuzana birati sebi za predvodnike moralne, kompetentne i ljudski ostvarene hrabre ljude. Onaj tko mi hoće povjerovati neka nađe krležijanske meditacije mladog Makovine.
Upravo i na ovom portalu!
Autor/ica 👤Gradimir Gojer
