MARINKO ZEKIĆ: POLY i REA

Povezani članci

• Promocija knjige Gorana Simića u Zvonu
• Ivica Dačić i pucanje iz topova po Sarajevu
• Olga Lalić-Krowicka: SPOMENIK ŽENAMA
• Munib Delalić: Šta s narodom se mojim dogodi
• Parfem, rasizam i ostale evropske vrijednosti
• Život i smrt komšijske krave

 

POLY

I htio bih za vijeka svojeg svijetom ovotnjim pomena dostojno što ostaviti

reče mi mrav češljugar

u potaji skrivajći nevješto ispisan svitak latice gorskog kestena

pozadi sebe

u lisnicu

nakrižan zdvojem s tri kapi narančine kore

snatrih kako uza svoj novčić petparac igrao veseo je od zgašene žeđi

i toga spored riječ ovu izbrisah

ja smrtnik

premda neuk sam i nevješt i

svagdanji mrav češljugar

u htijenju istome na te naišav

plemeniti krvoloku

ja nedostojnik

kamen k tebi vabit ću svojim imenom

ponad tebe

u sebi

jer ljubav je ovnova pustno neutihna i boli bolom drobom razdrobom kao preoran drum

kuneći

voleći niotkudna suputnika

u dvije iznikle vlati sočne ječmene mladice

kamo skelet je posađen

stog

gospode ne praštaj

zgriješih što nijeku se ne oduprijeh

ja mrav češljugar niotkudinski

voljeh išteći zauzvrat

ne jedina

kuda poći

natrag nema me

naprijed nestajem

u riječ

 

REA

dal da se odzovem

teško je tiho znati da si tu

pokraj

plavim dišem tvoje trepavice

krug sivila u beskraj

crvenim kušah te

prije no što tvoje ime ne izbljuvah

u zaborav.

 

tu sam

i otud sam se vratio

da li znaš

do bola i krvi urlam

čuti me ne možeš

i noć ova orgija poput pustinjskog oblaka

na mišici tegleći tvoje ime

sam tebi se vraćam.

 

spomenuh rijeke se i kuće pozadi

mamino derište sadiziralo glasovir

u predahu izmeđ ubijanja mazila svoje si pseto

i mene  poslije ticale su tvoje usne

dockan.

 

htjedoh reći al smrt je nerijek

pogođen kamo je posrnuo i pao

da li me se sjećaš

jer drugoga mene ne možeš imati

kraljice vukova

ovdje svetkuju postnu utjehu

i sam urezah si osmijeh potezom brijača

jer vrijeme je za nerijek.

 

gdje si sad

slutim kako zoveš me

pođi

no čujem slabo i ne osvrnuh se

svojim putem

tek da pročistim sluh

jednim revolverskim hicem kroz oba uveta

s desna na lijevo

gdje si sad.

 

Profesor dr. habitus MARINKO ZEKIĆ ( 1969 – 2018 ) nakon završene osnovne škole u Livnu i gimnazije u Sarajevu – na Univerzitetu u Sarajevu stekao je diplomu profesora južnoslovenske filologije u specijalizaciji srpska i hrvatska filologija. Godine 1998. zaposlio se na tadašnjoj  filologiji UAM u Poznanju – Poljska kao lektor hrvatskog jezika. Ubrzo nakon toga, 2003. godine stekao je titulu doktora humanističkih nauka na osnovu disertacije KULTURNI IDENTITET BOSANSKIH MUSLIMANA. Dr. Marinko Zekić se habilitovao na osnovu studije MUSLIMANSKI ODGOVOR IZAZOVIMA OKCIDENTA. ISLAMIZACIJA ZAPADA ILI VESTERNIZACIJA ISLAMSKOGA SVIJETA S POSEBNIM OSVRTOM NA BOSNU I HERVEGOVINU BOSANSKOHERCEGOVAČKE MUSLIMANE – BOŠNJAKE.Napisao je veoma mnogo naučnih radova iz područja balkanistike. Ostavio je mnoštvo neobjavljenih rukopisa. Pored nauke bio je istinski ljubitelj i pisac poezije koja je ostala u rukopisnoj zaostavštini.