MAJČIN DAN

Povezani članci

• Ima nade
• Zoran Pusić: O Bleiburgu i oko njega
• Božica Jelušić: ŽENE ŠTO PANJEVE TEŠU
• Zašto bi bilo dobro da Siriza bude komunistička partija
• Krvavi cvjetovi maja  
• Pozdrav Hrvatskim piratima s Kariba ma gdje bili

Foto: Flickr

Učenici osnovne škole “Lazo Tihomirović” u Grubišnom Polju su, onih šezdesetih, 8 mart obilježavali i kao “majčin dan”.

Već nekoliko nedjelja ranije bi se krenulo s pisanjem sastava i pjesmica. Svaki je učenik trebao u nekoliko redaka opisati svoje osjećaje prema najdražem biću.

Osim toga bismo, pod likovnim, izradili i prigodnu čestitku. Stručak visibaba ili zvončića i recital, majkama u čast. Priredba bi bila okončana obaveznom čajankom.

Učiteljica bi održala kraći referat o Rosi Luxemburg, revolucionarki njemačkog SPD-a s početka prošlog stoljeća i ulozi Komunističke partije Jugoslsvije u afirmaciji uloge žena u socialističkoj samoupravnoj zajednici.

Podsjetilo bi se i na važnu ulogu žena u narodnooslobodilačkom ratu te spomenu lo neke od njih, odlikovanih Ordenom narodnog heroja. Nezaobilazno je bilo ime Marije Bursać, borca desete krajiške brigade, te Cane Babović, koja je odlikovana za vrijeme života. Ukupno je devedest i jedna žena primila to priznanje, a preko tri tusuće žena odlikovano je Parizanskom spomenicom 1941.

Pobjedom socijalističke revolucije 1945 žene su u Jugoslviji ostvarile puno pravo glasa, prije nego njihove “drugarice” u Italiji, Belgiji, Rumunjskoj, Argentini, Kini, Grčkoj i mnogim drugim zemljama.

Majke bi ponosno, s novim trajnama i naročitom pažnjom pratile program i uživale, bez straha da će na taj dan u školi morati rumenjeti čuvši osvrt na učenje i vladanje svojih ljubimaca.

Koliko je samo ljubavi bilo u tim riječima. S koliko je samo suza radosnica dočekana ta najdraža čestitka.

A očevi?

Očevi bi svojim radnim drugaricama preko sindikata kupili poklone, a onda, poslije zakuske, produžili u prvu birtiju i tamo se lijepo  napili “ko majke”.