Licemjeri

Povezani članci

• BOSNA NE SMIJE ŠAPTOM PASTI
• Ogledalce, ogledalce, kaži meni tko je najvažniji u Hrvatskoj!?
• Dedijerov “Tito”: skaska o snađenima i smunjenima
• Feral Tribune: Država uzvraća udarac
• Saša Magazinović: Neka se naše komšije pogledaju u ogledalo i pometu ispred svojih vrata
• Miroslav Krleža: Zaratustra i mladić

Piše: Petar Fehir

Prošli su blagdani.

Na opću radost trgovačkih centara (moći), crkvenih škrabica i darivane djece.

I na opću žalost tri praščića i njihove mnogobrojne rodbine diljem kršćanskog svijeta.

Praznik šarana, šunki, sarme, pišingera, kuglofa i papernjaka. Svjetlucavih borova, pšenice, tamjana i petardi.

U slavu najpoznatijeg muškog djeteta u povijesti.

Prema drevnom vjerovanju i običaju, Božić se smatra veselim obiteljskim blagdanom. Na taj dan se ne ide u goste, već se Isusovo (Hristovo) rođenje proslavlja u sopstvenoj kući. Vjeruje se da bi se tog dana svi koji su tokom godine bili u svađi trebali pomiriti i oprostiti jedni drugima

Prema običaju, kod pravoslavaca na Božić u kuću rano ujutro dolazi položajnik, po pravilu muško čeljade, koji čestita praznik i poželi sreću, napredak i zdravlje domaćinovom domu. Na taj dan pravoslavni vjernici pozdravljaju se sa “Hristos se rodi”, a odgovara se sa “Vaistinu se rodi”.

E tih smo se riječi naslušali ovih dana u službenom Zagrebu i diljem lijepe naše.

Sve se takmičilo tko će više i glasnije i kojim redom pokazati “respekt” prema našim sugrađanima i zajednici koja je u svojim pravima i posebno praksi svedena upravo na tu jeftinu mantru početkom godine.

Kad se, što zbog “svijeta”, što zbog vlastite savjesti, lomi slavski kolač, a novčić po pravilu dopadne najvišeg u rangu čestitara (ove godine mandatara Tima).

To po onom pravilu po kojem se i objava Isusova (Hristova) rođenja manipulira u dnevnopolitičke svrhe.

Uz “prigodni” performans s razbijanjem latinično-ćiriličnih ploča u crkvi!?

(Ako se već htjelo nešto poručivati (razbijati) na taj dan prikladnije bi bilo napraviti predstavu pred gradskom vijećnicom u Vukovaru.

Ovako ostaje utisak da su prsti jedne ruke bili u slavskom kolaču, a druge stisnuti u figu u džepu.

Uz kiselkasti osmijeh iskrenih vjernika i poštovalaca Isusova (Hristova) učenja.

Nisam mogao ne sjetiti se završne scene jednočinke Danila Harmsa:

“Tata vam je poručio da se kazalište zatvara jer nam se svima povraća”.