KRV, SJEME I EVA

Povezani članci

• Treći dan 2. Fažana media festa u znaku dokumentarnog filma i različitosti          
• Trinidad
• MISLITI OPASNOSNO U DOBA NEZNANJA
• PEN Centar BIH organizuje tribinu: „Beskrajni zavičaj” književni portret Irfana Horozovića
• Promocija romana „Boja zemlje“ autora Elvedina Nezirovića
• OČEKUJUĆI BDP VOL. 4

Foto: pakistangendernews.org

Piše: Olga Lalić-Krowicka

ČIN  I

Scena I

Noć je u kojoj umiru psi. Na periferiji grada čuje se pucnjava koja svjetleći pravi lukove. Trče gospođice prema bunaru da bi ga spasile od krvi. Odjednom iznad grada nadlijeće orao sa grančicom hrasta u kljunu. Nema mjesta da se igra kolo. Muškarci plešu individualno uz himnu. U crnim plaštevima plaču žene. Dolazi general. Puca iz puške.

GENERAL: Prema gore, prema dolje, lijevo, desno! Nek’ umiru svinje, psi i stado cijelo!!

Odjednom u zelenim gaćicama trči Eva.

EVA: Adame, nikad ti neću oprostiit!

GENERAL: Silovaću te, Evo! Bježi! Silovaću te!

EVA: Adame, zašto nisi uzeo moje djevičanstvo u svoj kofer?

GENERAL: Adam je umro u sjenci vodoprezira! Silovaću te, Evo! Bježi!

EVA: Ah, Ti si taj idiot…., a ne Adam! 

Eva trči prema generalu, drži nož u ruci.

EVA: Ubiću te! Želiš da mi oduzmeš ružu iz vrta snova! Sad ćeš umrijeti,

gade! Adame! Adame!

Eva kleca, a iz neba pljuska krv. Prestrašene gospođice pokrivaju bunar

metalnom pločom.

GENERAL: Mirno Evice! Mirno! Ako ne pobjegneš, uradiću to! To je moja

sudbina, moj grijeh, čast i posao…

EVA: (ustaje) Adam! Nek’ se vrati Adam! Za njega gajim ružu, a ne za tebe majmune glupi!

Ljut i sve bjesniji general siluje Eva i oduzima joj na silu nož.

NEBO SA HOROM ANĐELA (pjevaju):

Rodila si se,

da bi postalo

malo sunca

malo zrno.  2x

GENERAL: Tiho! Tiho, vi, dronjavi balavci! Tiho!

EVA: Pjevajte! Moga Adama zovite!

DUH ADAMA: Evo, Evice… Moga života kraljice! Želim te spasiti, pomilovati, osloboditi…ali sam kakav sam, jednostavno mrtav.

Dolazi Filozof Pjesnik u crnoj odjeći.

FILOZOF PJESNIK: Materija sam ja, a sunce kazaljka koja se vrti do posljednjeg daha dana. U rukama, u rukama svemira.

DUH ADAMA: Molim se tebi…

GENERAL: (govori Filozofu Pjesniku) Jebi se ti seronjo iz druge epohe! Ovo je dvadeseti vijek! Letimo, umiremo, potom se više ne zadržavamo u vreći slijepila!

FILOZOF PJESNIK: Kome ti to govoriš…? Zločinče! Jel’ to meni govoriš?

GENERAL: Vama svima! Ah…šta se dešava?

Polako umire general silujući i dalje Evu.

  

Scena II

 

Krv je zalila periferiju. Psi leže smrdeći. Prilaze anđeli pjevajući tu istu pjesmu, prethodnu. Eva ustaje plačući i dozivajući Adama. Duh Adama preoblikovan u kamen. Gospođicama nije uspjelo spasiti bunar od krvi. Plaču…Nadolazi pohod.

KAMEN: Molim se tebi…

POHOD: Idemo u hram! Umro je general!

EVA: (dodirujući kamen pjevuši andjelsku pjesmu…nakon trenutka prestaje; recitira:)

I bio je Adam.

I bila je ruža;

Zašto je taj svijet

Za mene ružan…

FILOZOF PJESNIK: Postala si živo biće!

EVA: Živo Biće!? Jel’ to ta krv razlivena, moja ruža precrtana, omalovažena….

FILOZOF PJESNIK: To si ti, bitna u postojanju…

Dolazi sveštenik.

SVEŠTENIK: To si ti stvorena posred nestvorenih…To si ti vladateljica!

FILOZOF PJESNIK: Prestani ti papundreku!

EVA: Tiho! Rodiću!

Dolazi Babica.

BABICA: Kad? Sad?

EVA: Pa, sad! Zar ne čuješ da stenjem!

Babica sva u krvi kruži oko Eve.

SVEŠTENIK: (okrenuvši se s gadljivošću prema Evi) Gle! Umrećeš zajedno sa njim!

EVA: To si ti grešniče!( skidajući svešteniku masku vidi generalal) To si ti!

SVEŠTENIK: To sam ja! Njegov brat! Krv, vrisak…ha, ha…

EVA: Još malo pa ću roditi….

KAMEN: Molim se za tebe Evo, Evice….

BABICA: Bježim! (i odlazi trčeći)

Eva ostaje sama, sva krvava, dok Sveštenik i Filozof Pjesnik odnose kamen, te također na kraju odlaze. Beba odmah nakon poroda umire.

 

Scena III

 

U centru grada gdje je pala mala zvjezdica, stanovnici su izgradili hram Svih Svetih. Dan je vedar. Prva grupa ljudi izlazi iz hrama prema groblju.

MAJKA: (posred grupe, klečeći) Pjevala sam mu uspavanke, ljuljala i

ljubila ga, a on je silovao svoju pramajku.

MRTVE USNE GENERALA (sa neba recitiraju)

 

Oprosti majko sveta,

Eva je zbog mene

postala prokleta.

Izlazi druga grupa ljudi, u čijoj sredini kleči Eva.

EVA: Adame, to je trebalo biti tvoje! Adame, zašto si me ostavio?

 

Sa neba pada kamen i probija se u zemlju.

KAMEN (recitira):

Sin i Adam,

sve je umrlo,

ostala si sama!

MRTVE USNE SINA: (sa neba recitiraju):

Uzmi me majko sveta,

moja mamica je postala prokleta!

 

Scena IV

 

U Evinoj kući vise crne zavjese. Nema ništa osim jednog kamena, televizije i fotelje.

EVA: (gledajući vijesti) Sve što je umrlo ostavilo je tragove zvijezda; sve što se rodilo zapalilo je zvijezde. Gdje ja visim? Tu ili tamo? Gdje ja visim?

KAMEN: Molim se tebi…

VJETAR: (kuca na prozor) Evo, Evice!

EVA: (prestrašena) Ko je tamo?

VJETAR: Ja, vjetar!

EVA: Vjetar!? Hm….

VJETAR: Stiglo je vrijeme!

EVA: Kakvo vrijeme?

VJETAR: Odletjećeš sa mnom kod Adama! Dođi!

 

Naglo se otvorio prozor. Kamen je eksplodirao. Zajedno sa Evom i dušu

Adama je odnio vjetar prema gore.

 

Scena V

 

U Evinu kuću stigao je Filozof Pjesnik, tražeći Evu.

FILOZOF PJESNIK: Eva!

GLASOVI IZ VRTA (pjevaju):

Hej, hej Adam,

hej, hej Eva:

Sve se odvilo,

ali ostali su jabuka,

mit i legenda!

FILOZOF PJESNIK: Da li mogu ući? (govori glasovima kroz prozor)

GLASOVI: Ne! Bog je odnio Evu i Adma u srce vrta! Tamo nema generala! Eva je sigurna!

KRAJ

Dalmacija, 2003

(Drama je posvećena svim žrtvama seksualnog nasilja u poslijednom ratu)