KRETANJE LEDA, Božica Jelušić
Povezani članci
Led klizi sporo, on ima mnogo vremena,
Da oslobodi bujuce i korita protrese.
Tko će užgati vatru, izbiti iskru iz kremena,
Prije no što nas poplava dostigne i odnese?
Spasi sad brzo što možeš, neku sitnicu,
Koja će poslije biti dokazom postojanja.
Otvori vrata krletke i oslobodi pticu,
Na mjestu gdje su u san kapala obasjanja.
Sada duh kao jastreb kruži nad panoramama:
Zgurena vrba šuti, od katedrale starija.
Boluju ljudi, psuju, mole, bave se dramama,
Nagriza zidove plijesan, trune stolarija…
I šume moćne vode i stabla golema nose;
Padaju sustavi, ruše se palače dične, nijeme.
Samo strništa gola čeliku pluga prkose.
Ah, tako dakle, ipak: Prošlo je naše vrijeme.
26. veljače 2014.
Flora Green