KOMŠILUK
Povezani članci
- Draško Luković: Obrazovanje (za) patriote
- Naša stranka: Vlada FBiH izigrava odluke Ustavnog suda
- Brankica Mikić: Stogodišnjica rođenja Hulija Kortasara – Patinirano vreme
- A sad adio, Milena
- Slavo Kukić: Zašto bi sljedbenici fašistoidnih ideologija aplaudirali Danu pobjede nad fašizmom?
- Zemlje regije na pragu demografskog sloma
Foto: Jasmin Mehić
Kad nas je ovih zlosrećnih dana zadesila planetarna pošast – KOVID 19, odjednom je opća nesigurnost kompletnog pučanstva zatražila neke tajne, možda čak i zaboravljene načine preživljavanja. I dok je do jučer u svakodnevlju manje pominjana kategorija komšiluk, koja je nekada u vrijeme svih nesreća, ratova, gladi, pa i epidemija, bila dominantni oblik pomoći čovjeka čovjeku, sad smo se sjetili, bez obzira na zabrane okupljanja više osoba i obvezatni razmak, da je ipak u ovoj situaciji potrebno imati pravi bosanski komšiluk. Jer, nevolja korona virusa je golema, a komšije, naravski, uz mjere zaštite, tu su da pomognu u svakom smislu…
Komšiluk je ovih dana u kontekstu zajedništva bosanskohercegovačke nacionalne šarenice, sa svim njenim bogatstvom u različitosti, pomenuo u razgovoru pred predstojeći Pesah i vođa bh. Židova, Jakob Finci, ilustrativnim primjerom ispomaganja triju obitelji različitih vjera i nacija u jednoj sarajevskoj zgradi za vrijeme NDH.
Bio sam sretan čuti te riječi mudrog Jakoba Fincija, jer u dobu kada i bh. zvaničnici krajnje neoprezno i neodgovorno koriste riječ poteklu iz tuđmanovsko-brozovićevskog jezikoslovlja – suživot, Finci je govorio o prevazilaženju teškoća kroz zajednički život. I to u komšiluku, dakako. Sa mjerama antikoronske zaštite, dakako.
Ništa bez komšiluka, bogami, ništa…