Knjige koje smo čitali

Povezani članci

• Elvedin Nezirović: Bajka o Snjeguljici – između tragike i sretnog završetka
• Sabina Ćudić: Pojedinačnim predsjedničkim kandidaturama DF i SDP odabrali lične umjesto interesa građana BiH
• STARINA NOGO I DELI KOLJEVIĆ
• Puške ili plišani medvjedići?!
• Haško sevdisanje
• Solidarnost: Banjalučki vozači došli u Sarajevo da podrže kolege

Ilustracija: tacno.net  

Izgledalo je da smo u dobu opšte demoralizacije. Ali, nije baš tako. Mnoge dobre stvari desile su se u 2022. godine.

Desilo se nekoliko velikih i divnih promocija knjiga. Bili su to pravi događaji koji su obilježili 2022. godinu. Pred javnost je izašlo nekoliko naših najboljih autora i vrijednih istraživača. Predstavili su svoja najnovija djela koja će u godinama pred nama imati snažan uticaj na formiranje svijesti i razumijevanje svijeta i društva u kojem živimo.

Ali, što posebno impresionira. Na brojnim promocijama svjedočili smo masovnom i impresivnom povratku čitalačke publike. To je posve sigurno, bio jedan fenomen kojeg nismo ranije registrovali. U vremenu u kojem u ovoj zemlji dominira jedna politika bez vizije i hrabrosti, na ovim promocijama nazreo se međutim, jedan novi žilavi svijet kritičke misli, svijet opiranja i otpora. Na više različitih mjesta javnosti se predstavilo nekoliko darovitih i nadahnutih autora.

Po prvi puta ove, 2022. godine upoznali smo i hrabre istraživače, neumorne “rudare” iz arhiva, koji su promovisali “novi narativ”. Upoznali smo i takve autore ali i, promotore knjiga koji su u sebi utjelotvorili oboje, i, duh naučnog diskursa i, snagu aktivnih djelatnika u domaćoj ali, i globalnoj zajednici.

Sa promocijama brojnih novih izdanja koja su na svjetlo dana izlazile neprekinuto, tokom 2022. godine, najavljen je zapravo, dolazak jednog novog duha “demistifikovanja” “skidanja magle”. Nagoviještena je tako da kažem, jedna odlučnost za  pronalaženjem “vlastitog narativa” što je samo drugo ime za pronalaženje izlaza iz labirinta u kojeg smo zatočeni. Na svim promocijama kako u Sarajevu, ali posebno onim u manjim gradovima mogao se prepoznati rastući duh kolektivnog otpora prema sistemu hipokrizije i porobljavanja, otpor prema sistemu koji guši i potire autentični narativ ove zemlje.

Za ovu priliku izdvojit ću po vlastitom ubjeđenju 8 najboljih, najimpresivnijih promocija knjiga na kojima sam prisustvovao i koje su na mene ostavile utisak po kojem će pamtiti izdavačku 2022. godinu.

Boro Kontić: “Grebo” (Izdanje Buybook, 2022., Vijećnica, 30 mart 2022.)

Ovo djelo je senzacija. Kako po obimu i temi istraživanja tako, i publici koja je došla da čuje legendarnog Kontića. U ličnosti Zdravka Grebe, Kontić je prelomio hronologiju BiH i Sarajeva s kraja 20 i početka 21 vjeka. Hrabro, jasno i argumentovano Kontić predočava kako je srozana ideja građanskog liberalizma u BiH. To je ono bitno novo u ovom djelu koje je rezultat višegodišnjeg istraživačkog rada.

Kontić je u “Grebi” poslao jaku poruka koju nasušno treba ovo vrijeme – Misao i djelo Grebe kao vodič i mjera našeg zasnivanja jedne normalne europske zemlje. Nije Kontić u ovom djelu sažeo samo jednu izvanrednu i politički inspirativnu figuru koja je u onim turbulentnim godinama kada je napustio CKSKJ i snažno podsjetila na nekog mogućeg “Bosanskog Havela”. On je uradio mnogo, mnogo više. On nije tek, samo ispravno zaključio “mi smo još u političkom podrumu povijesti…i, naše zaostajanje za svijetom je dramatično i tragično”. Kontić je  također, pozvao na promjenu političke paradigme u ovoj zemlji.

I tu je on bez kompromisa, bez želje da se bilo kome dodvori, da ponese lovorike od bilo koga… Kroz ovo veliko djelo o “Grebi” Kontić je odbio i razotkrio lažne nacionalne elite i, ukazao na “sluđeno” i “neurotično stanje” u ove zemlje…On je dokazao koliko je Grebo bio vizionar: “BiH neće biti sretna zemlja, ali će biti zanimljiva. Ona će biti siromašna zemlja i prostor tektonskih poremećaja i političkih turbulencija….”

Promocija jednog vizionarskog duha bila je glavna snaga ovog događaja u martu 2022. u sarajevskoj Vijećnici. Ponovimo, to je bila prava senzacija i “zvono” u ovom društvu odsustva vizije i zajednici “nesigurnih života”.

Dragan Bursać: “Čekajući Dylan Doga u Srebrenici” (izd. Rabic, mala biblioteka, 2022.)

Bursaćeva knjiga bila je pravo nadahnuće. Ovdje su u tri poglavlja sabrane njegove najbolje kolumne objavljenje u nekoliko proteklih godina. Knjiga malenog džepnog izdanja pred javnost je izašla kao fascinantno svjedočanstvo vremena. Bursać piše o onome o čemu se ćuti. O čemu se još nema hrabrosti potpuno progovoriti. On se hrve sa historijom koja oblikuje zlo. On prerasta u savjest ovog društva. I, postaje njegov snažni kritički korektiv. Kod Bursaća čitamo priče o sudbinama zaboravljenih ljudi, o sudbinama oni kojih više nema, koji su u “etničkoj higijeni” pobrisani da su ikada postojali kao ljudska bića. Dok svojim maestralnim tekstom umjetnika udahnjuje život jednom Muhamedu dok, udahnjuje život u one koji su postali samo cifre, puki brojevi, prazna statistika, Bursač briše granice između novinarskog i književnog jezika. Ovdje njegov novinarski rukopis naprosto prerasta u najbolje antologijske kolumne naše poratne literature.

Ova je knjiga je krik protiv rastuće apatije i ravnodušnosti, “hipokrizije politike” i “etnofilije društva” u kojem živimo. Vrlo različit od drugih, Bursać je ovom knjigom prerastao u simbol i nadu jednog vremena, on je postao sinonim za hrabrost, sinonim za čovjeka maestralnog pera koji nema niti sekunde dileme kuda ide historija i gdje se nalazi pobjeda čovjeka.

Hikmet Karčić: ”Torture, Humiliate, Kill” U sistemu srpskih logora, (izd. University of Michigan USA, 2022.)

Evo, naučno istraživačke studije koja je od proljeća 2022. do danas promovisana 20-ak puta na brojnim podcast-ima namijenjenim globalnoj akademskoj zajednici. To je epohalno djelo iznimne vrijednosti. U minulih 30 godina na engleskom jeziku objavljena je samo jedna, samo jedna, knjiga domaćih autora o genocidu u BiH (Edina Bećirević, Yale U. 2013.) Sada je došla ova knjiga Hikmeta Karčića koja najavljuje dolazak “nove generacije”. One generacije koja je osvaja bitno “novi narativ” jednog post-genocidnog društva. Ovaj mladi čovjek jezgro je te “nove generacije” koja je ove, 2022. godine punim korakom, bez imalo kompleksa, puna sigurnosti, izašla na svjetsku pozornicu.

Epohalni karakter ove knjige je u tome što odgovara na više teških pitanja. Zašto smo 30 godina ćutali, zašto je naš Um bio potpuno paralisan za toliko dugo vremena. Hikmet će kroz analizu sistema 4 logora raspoređena u 4 srpske oblasti (Višegrad, Bijeljina, Bileća, Prijedor”) doći do otkrića – postojanja “transgeneracijske traume” koja se provlači kroz generacije. Svrha logora nije bila ubijanje. Svrha logora je bilo utjerivanje traume, totalna devastacija i poraz ličnosti, totalno razgradnja identiteta žrtve. Duhovno ubijanje ljudi.

Ova knjiga srušila je mit o tome da je samo “srpska vojska” počinila genocid. Policija i rezervni sastav policije, dakle obični ljudi, civili, bili su sastavni dio ovog projekta. Knjiga je u suštini i pobuna, protest protiv brojne historiografske literature koja nastaje samo na osnovu pukih fikcija, sjećanja praznog pripovijedanja bez ulaska i rada u arhivi, bez istraživačkog truda i znoja.

Emir Suljagić: “Geografija nestanka…” (izd. IK Vrijeme, Zenica, april 2022)

Bila je to te ljetne julske večeri u Travniku. Jedna neobična promocija trećeg dijela Suljagićeve trilogije o Srebrenici o ličnom iskustvu stradanja u Srebrenici. Promocija je organizovana na ulici, sa stotinama prisutnih, u ambijentu, koji je snažno pokazao sam duh i karakter poruke u ovom dijelu izvanredne literalne vrijednosti. Impresioniran sam bio kako je organizator ili sam izdavač IK Vrijeme iz Zenice odabrao baš ovaj medij ulice da bi ukazao na otvorenost, javnost onih politika koje i dalje maštaju o “nestanku”, “kušanju krvi” jednog naroda i jedne zemlje.

No, što posebno impresionira kod Suljagića. Majka kao definicija hrabrosti “najveći partizan kojeg sam ikada sreo”. Žena kao heroina koja nikada “ne priznaje poraz”. Glas majke iz dubina koji oblikuje Suljagićev život danas. Glas kao najbolja poruka svima onima koji se bore za život i slobodu.

Selvedin Avdić: “Smakovi” (izd. Buybook 2022., edicija Dnevnik urednika Semezdina Mehmedinovića)

Mladi Selvedin Avdić, nosilac ali, i kandidat nekih važnih međunarodnih književnih nagrada i priznanja, na ovogodišnjem Bookstanu (Sarajevo, 6-9. juli 2022.) suočio je čitaoca sa jednim važnim pitanjem – kako pronaći izlaz iz ove i ovakve ratne prošlosti. Kako se osloboditi onog najstrašnijeg i nepodnošljivog. Kako prevazići traumu gubitka, poraza i nestanka. Kako ostati normalan u svijetu u kojem je svaki dan “jedan smak”.

Kroz desetine malenih zapisa poredanih u vremenu od 1.3. 2021. do 22.2. 2022. od kojih svaki ima svoj naslov progovara duh vremena protkan gorčinom i malodušnosti, borbom za povratak nade i pronalazak smisla. Avdić kroz jednu duboko dirljivu i tananu priču “Džezva” kada piše o svom ocu, nekadašnjem radniku Željezare, govori zapravo, o paradoksu naših ratnih života. Kada je otišao i nestao jedan svijet, nestali smo i mi sa njim onakvi kakvi smo bili. Mi smo postali neko drugi i drugačiji….”U očevoj džezvi iz Željezare sada tek čuvam svoje olovke…”

“Bosanski Genocid”, Hrestomatija ( izd. Memorijalni Centar Srebrenica, septembar 2022.)

Na velikoj promociji Hrestomatije (Bošnjački Institut, novembar, 2022.) predstavljena je zapravo, jedna “nova generacija” BiH istraživača objedinjenja sa više svjetskih katedri. U ovoj grupi nalazimo autore i pisce, istraživače i aktiviste, ili, puke simbioze svega toga: Emir Suljagić, Hikmet Karčić, Jasmin Mujanović, Hariz Halilović, Amila Buturović, Edina Bećirević. Oni su ovom prigodom objavili novi  “diskurs o genocidu” u Srebrenici.

Smjeli, hrabri, bez kompleksa bilo prema Beogradu ili Zagrebu, istinski i autentični svjedoci, oni zapravo, nose taj san da preoblikuju naš, dosadašnji, suhi, govor o genocidu u Bosni. Oni ustaju protiv tekućeg “akademskog drijemeža”. Oni objavljuju pobunu protiv “pozlaćene uspavanke” intelektualnog konformizma i samodovoljštine. Oni ne vjeruju kako je baš, “sve rečeno u Hagu, kako je već sve tamo zapisano, kako je sve istraženo, i, pri tome energično se protive lažnom vjerovanju – kako mi tu više nema šta da istražujemo i dodajemo…”

Poslije Nobelove nagrade Austrijancu P. Handkeu kao i poslije knjige Amerikanke Jessice Stern o R. Karadžiću, ova generacija je ispravno shvatila, kao što je rekao Hikmet Karčić,  kako je potrebno još dosta teškog kopanja po arhivama, kako je potrebno još mnogo napornog rada, kako je potrebno još dosta znoja kako bi mi bili u stanju uopšte adekvatno odgovoriti i napisati nešto relevantno o nama za ovaj svijet takav kakav je danas.

No, sa kakvim utiscima smo otišli sa ove promocije. To je saznanje da svijet još ne zna šta se stvarno, desilo u Bosni. Da ovaj svijet još živi u iluzijama o Bosni i njenom stradanju i njemu treba energija i snaga mladih istraživača koji dokazuju kako fašizam u ovoj zemlji maršira dok se pretvara da puza.

Nerkez Arifhodžić: “Diplomatija Bosne i Hercegovine od nezavisnosti do Dejtona” ( izd. Bošnjački Institut, Sarajevo 2022.)

Niko u minulih 30 godina u ovoj zemlji nije tako znalački, sveobuhvatno, sa predanošću istraživača napisao ozbiljniju i bolju knjigu o nastanku, razvoju diplomatije Bosne i Hercegovine kao što je to uradio Nerkez Arifhodžić, nekadašnji ambasador i svjedok brojnih događaja u prelomnim trenucima za ovu zemlju.

Ovaj kompedij diplomatske bitke za opstanak BiH kao suverene zemlje trebamo sada kao nikada ranije. Arifhodžić u širokim potezima na skoro 700 stranica, ukazuje na nesposobnost međunarodne zajednice da shvati pravu suštinu zbivanja u BiH. On je jasno pokazao kako je američka diplomatija, pomognuta tadašnjom EU diplomatijom, prevashodno britanskom, od prvog trenutka svako mirovno rješenja svodila na “etničke principe” i da je svaki problem rješavan kroz optiku “situacije na terenu” i vještog prilagođavanja na činjenice i rezultate nastale srpskom agresijom.

No, ima još jedna činjenica koja je preovladala na ovoj sjajnoj promociji u Bošnjačkom Institutu. Arifhodžić je prateći nastanak i sazrijevanje naše diplomatije, uspostavu ambasade i ulogu ambasadora i novih diplomata pokazao koliko je zapravo u diplomatiji važan častan diplomata, koliko je važno pošteno i istinito informisanje sjedišta u Sarajevu koliko je bitno za budućnost ove zemlje javnosti časno predočiti sve činjenice o postignutim mirovnim sporazumima.

Šefko Hodžić: “Alija Izetbegović, zvanično i nezvanično” (izd. VKBI, decembar 2022., Dom Armije, Sarajevo)

Ratni reporter “Oslobođenja” Šefko Hodžić u ovoj obimnoj knjizi o prvom predsjedniku suverene države BiH i njenom Vrhovnom komandantu, iznio je obimnu historijsku građu kao okosnicu za buduću objektivnu historiju agresije u BiH koja se nažalost, još ne piše.

Na ovoj velikoj i masovno posjećenoj promociji, Šefko Hodžić je pokušao demistifikovati neka “najspornija” pitanja koja oblikuju sadašnje javno mnijenje tako što ih je doveo u kontekst brojnih činjenica koje nisu do sada bile poznate. “Zašto Armija nije zauzela Banjaluku kada je to mogla”…Nadalje, “zašto Armija nije pomogla Srebrenicu…”.  “Zašto nije ovoj enklavi dotureno oružje i vojna snaga… “

Ova knjiga bila je jaki kontrapunkt rastućoj klimi demoralizacije i razočarenja u zemlji. Na promociji je preovladala jedna jasna ali, tačna poruka – U vrijeme herojske borbe Ukraine, u ovom tmurnom vremenu nad našom zemljom, mi moramo isticati i pobjede koje je bilježio ovaj narod, njegova Armija, pobjede koje smo dobivali u trenucima kada je zemlja bila na ivici sunovrata i nestanka.

Šefko Hodžić je pokazao kako je arhiva ratnog Oslobođenja jedna od nezaobilaznih izvora za svakog domaćeg i stranog istraživača.