KAKO POSTATI TRSKOM

U svojoj osiljenosti, isključivosti i generalnoj nekompetenciji, od premijera i ministarske postave, “izvučenih iz šešira”, pa sveprisutne dijaspore, od provincijskih “rabljenih mozgova” i klimavih formata, do profesionalnih manipulatora iz represivnog aparata i učmalih snobova na zalazu karijera, ti su ljudi sačinili najgoru garnituru do sada, čija će se vlast brzo zaboraviti, a krivi i štetni potezi desetljećima sanirati.

Ne žalim truda, da ponovo podsjetim na ROUGEMONTA, koji citira stanovitog kritičara društvenih pojava iz Napoleonovog doba i veli: “Kad neka odveć nadmoćna sila prestraši svijet, ljutimo se što ne nalazimo nijednog načina da se ona zaustavi. Iznosimo gorke prigovore protiv sebičnosti i nemoralnosti vlada koje im onemogućuju ujedinjenje poradi uklanjanja zajedničke opasnosti. No, u biti, ti su prigovori neosnovani. Koalicija suverena oko načela čistog i samozatajnog morala bila bi pravo čudo. Bog, koji nikome nije dužan činiti čuda, ponajmanje ona beskorisna, koristi dva načina za uspostavljanje ravnoteže. Nekad se gorostas sam uništi, a drugi put neka mu daleko manja sila postavi na putu neprimjetnu zapreku, koja neznano kako, naraste i postane nesavladiva; kao što slaba trska, zaustavljena negdje u riječnom toku, na kraju stvori naslagu zemlje koja skrene vodeni tok”.

Dakle, nema nam druge, već postati trskom, i to onom Pascalovom, “trskom mislećom”, koja će znati kako i na kom mjestu stihiji, rasulu i razdoru reći konačno NE i stvoriti mu prepreku!