KAKO NAM NESTAJU KLASICI?

Povezani članci

• Meša Selimović: Sve nas su ubili nebrojeno puta
• U prisustvu nobelovca Pamuka premijerno izveden ‘Snijeg’ u režiji Dine Mustafića
• Vrijeme je za još jedno izdanje Pravo Ljudski Filmskog Festivala!
• Preminuo akademik Tonko Maroević: otišao je velikan kulture, istaknuti književnik, povjesničar umjetnosti i publicist
• 8. konkurs časopisa ”Avlija” za najbolju kratku priču i pjesmu za 2018. godinu
• JEZICI I NACIONALIZMI

Ili koliko smo prebogati i rasipni

Nedavno sam Luki, dječaku od šest godina, počeo čitati Ćopićeve poetične proze objedinjene pod naslovom Bašta sljezove boje. Usred čitanja uhvatio sam sebe da se, onako intimno, u sebi, ponovo oduševljavam Ćopićevim jezikom, nevjerojatnim zdravim humorom krajiškog podrijetla…

Poslije čitanja misao mi odluta na predstavu u Kamernom teatru 55, koju sam sa oduševljenjem gledao prošle godine, Kurtovo iznimno ovovremeno čitanje Teferiča Derviša Sušića.

Ta dva događaja u mom životu imaju nevjerojatnu težinu. Dva klasika bosanskohercegovačke književnosti toliko su literarno vrijedni, suvremeno asocijativni i na kraju prepoznatljivo bosanskohercegovački da sam zapao u ozbiljnu dilemu: tko je u ovoj državi lud, ja kojem je ovo literatura europske i svjetske predikatizacije ili neki naši drveni filozofi koji nameću ukuse u čitanju i gledanju??!
Ne zanima me u ovomu trenutku da li je nešto uvršteno u lektirske (školske) ili repertoarne (teatarske) planove… Znam samo da je istina jedna: Ćopić i Sušić nisu prevaziđeni, a još su manje staromodni.
Oni tek nisu po ukusu mnogih koji sadašnje funkcije i u školstvu i u kulturi obavljaju logikom nacionalne pripadnosti i vjernosti nacionalističkim strankama…

Pedagozi i kazališne uprave, čast rijetkim čestitima, natječu se kako što bolje podići fašiziranom ozračju svojih stranaka i zaobilaze vrijedne književne opuse pisaca na čijim djelima su odrastale generacije dobro obrazovanih i dobro odgojenih građana ove zemlje.

Najopasnija stvar za umjetnost i obrazovni sustav jedne države je njihovo proklizavanje u vode mutnih ideologijskih obrazaca i strogih cenzora sa stranačkim certifikatima. Malo koga iz nekompetentne i neobrazovane bh. vlastele interesuje naša kultura i umjetnost… Oni samo znaju da kultura mora biti nacionalna, a ni po koju cijenu internacionalna.

U toj stranačko cenzorskoj logici naravno da podobnost Ćopića i Sušića diktira njihovo participiranje u školskim programima i na repertoarnim listama kazališta…

I da ne zaboravim: mi koji imamo bosanskohercegovačkog Andersena ne znamo to blago pokazati svijetu…

Tako, nažalost nestaju naši klasici sa javne scene.

Tužno i neprofesionalno, o domoljublju da i ne govorim…