Jovan Nikolaidis: ‘Dnevnik o ništavilu’

Izdvajamo

• "Dnevnik o ništavilu je posvećen mrtvim sarajevskim prijateljima - bilo ih je 14. netom završetka rata, danas je to brigada pala od kancera i drugih bolesti vremena, tobože 'nakon rata'. Rat u BiH nije prestajao do dana današnjeg, samo su učesnici istog multiplicirani. Aristokrate se uvijek bore za unaprijed izgubljenu bitku. Fukara rat hoće sve vrijeme", ističe autor.

Povezani članci

• Muhamed Bikić: Volim vođu antifašista Josipa Broza Tita i sina Hamzu sam naučio da ga voli
• U BiH država može bez vlasti – bez državne mafije ne
• 4. FRA MA FU Festival reportaža i reportera: Večeras otvorenje izložbe o Franji Martinu Fuisu
• Od zločina kulture do kulture zločina
• Pobjeda populizma nad razumom
• Svjetski mediji o poplavama na Balkanu: Najsiromašniji zahvaćeni najgorim nevoljama

Priča Jovana Nikolaidisa, sva u fragmentima, u grčevitoj želji da se povežu konci loše stvarnosti sa dubokom verom u snagu prijateljstva i ljubavi, događa se u ovim našim zlosrećnim vremenima kada se raspadala nekada zajednička domovina u znaku zločina i mnogih tragedija. „Dnevnik o ništavilu“ vapaj je za srećom i spokojstvom u nesretnim i nespokojnim vremenima.

“Dnevnik o ništavilu” novi je roman crnogorskog pisca Jovana Nikolaidisa, u izdanju Društva hrvatskih književnika  – Istarski ogranak.

“Dnevnik o ništavilu je posvećen mrtvim sarajevskim prijateljima – bilo ih je 14. netom završetka rata, danas je to brigada pala od kancera i drugih bolesti vremena, tobože ‘nakon rata’. Rat u BiH nije prestajao do dana današnjeg, samo su učesnici istog multiplicirani. Aristokrate se uvijek bore za unaprijed izgubljenu bitku. Fukara rat hoće sve vrijeme”, ističe autor.

O knjizi su rekli:

“Ali kako obuzdati svoje biće, već staro a tako mlado, jer je slobodno, kako svoju još uvijek veliku strast smiriti kad osjeća da strasti nema bez gnjeva? A pisati s ogorčenjem ne smije. Slaba je književnost kojom osornost gospodari. Bijes je potreban kad na pisanje pozove, ali kad pisanje počne – zbogom gnjevu!”

Jovan Nikolaidis napisao je neobičnu knjigu. Roman, ispovest, dnevnik, esej, o sebi, o drugima, o umiranju, ljubavi, prijateljstvu. O čežnji za jednostavnim životom u složenom i komplikovanom vremenu. O traganju za smislom kada prevlada besmisao. Istovremeno to je pripovest o višestrukom izbeglištvu, sopstvenom i drugih. Pokušaj pronalaženja duhovne ravnoteže u prijateljstvu i vraćanju prirodi. O gubljenju, o smrti, ali i o suprotstavljanju zlu. O krupnom pitanju: Kako izaći iz mračnih vremena čiste savesti? O čudnim sudbinama usamljenika i gubitnika koji su, izgubivši gotovo sve, spas našli u pisanju, u književnosti, koja im je zamenila stvarni život. Traganje za zavičajem, čežnja za povratkom danima čistote i nevinosti toliko različitim od gubitka iluzija koji donosi starost. Priča Jovana Nikolaidisa, sva u fragmentima, u grčevitoj želji da se povežu konci loše stvarnosti sa dubokom verom u snagu prijateljstva i ljubavi, događa se u ovim našim zlosrećnim vremenima kada se raspadala nekada zajednička domovina u znaku zločina i mnogih tragedija. „Dnevnik o ništavilu“ vapaj je za srećom i spokojstvom u nesretnim i nespokojnim vremenima.  (Filip David)

Jovan Nikolaidis  je rođen 1950. godine u Ulcinju, a od 1974. do 1990. godine živio je u Sarajevu, gdje je i studirao na Filozofskom fakultetu. Bio je novinar i urednik u listu Oslobođenje. Početkom devedesetih vratio se u rodni grad, gdje je osnovao Izdavačku kuću Plima, pokrenuo časopis Plima plus i reviju na albanskome jeziku Kronika. Pokretač je projekta Kuća za pisce i dugogodišnji saradnik međunarodne prevodilačke mreže Traduki. Nikolaidis je objavio 13 proznih, pjesničkih i esejističkih knjiga – 5 knjige eseja, 2 zbirke pjesama, 3 knjige priča i romane: Valdinos 33, Dnevnik o ništavilu i Naši su životi bjekstva.