ENG
JEFTINO JE SKUPO, KAD DOBRO RAZMISLIŠ
Autor/ica 👤Božica Jelušić
Izdvajamo
- Trenutak istine nastupa tek kad se razbolimo, kad dođe smrtna ura ili nas pogodi nesreća bilo koje vrste: gubitak imanja, nevolje s djecom, odlazak dragih, nedobrovoljno izgnanstvo, osveta moćnih. Tada uviđamo da smo sami i goli, kao u trenutku rođenja.
Povezani članci
Još ću samo jednom reći: JEFTINO JE SVE ONO ŠTO SE MOŽE KUPITI.
Naša civilizacija, opsjednuta “imanjem” i “posjedovanjem”, potpuno je zamaglila vrijednosnu ljestvicu, te naraštaji današnjice i nemaju drugo mjerilo osim prestiža. Markirana odjeća, dizajnirano pokućstvo, unikatni nakit, šminka i estetska pomagala, svi predmeti luksuza, užas tehničke robe bez ikakve stvarne vrijednosti osim lukrativnog uspjeha proizvođača, naprosto postaju sredstva samodokazivanja. Imati (ih) znači postojati, ne imati- biti gubitnik, marginalac, dvadeset i peti građanin u “Koriolanu”, što bi rekao Marinković. Ali naravno, ta je uvreda nejasna našim imateljima i prestižnicima, jer nisu gledali ni čuli za Koriolana.
Može se bez časti, bez uzvišenosti, bez empatije i društvene inteligencije, bez solidnog obrazovanja i bez ikakve nadgradnje, no ne može se bez statusnih “dokaza”. Ljudi su skloni zatajiti, manipulirati osobnim i drugim podatcima, izgraditi lažne identitete, izgurati i poniziti sposobnije, korteširati i spletkariti zbog osobne promocije, no nisu skloni jednom ozbiljnom propitivanju svrhe svoga postojanja, po tri jednostavna postulata: TKO SAM, ODAKLE SAM, ZAŠTO SAM OVDJE? Umjesto toga, vrijedi ocjena koju daje Eric G Wilson u knjizi “Protiv sreće: “Većina ljudi bi zavađala i vladala. I, polumrtva, šepesala kroz život”.
Da, polumrtvi – poluživi, vječiti ponavljači u školi života. Oni kupuju sve što se nudi na dnevnoj tezgi: ideološka zastranjivanja, obrazovne falsifikate, domoljubni i religiozni kič (bez dubine i zanosa), dosadne mazarije hiperrealista i “ukrašivača praznine”, šlageraje i šlingeraje pod firmom “etno blaga”, lošu poeziju, skaredne novokomponirane običaje podmetnute pod “tradiciju”, pa potom u krvi ogrezle mitove o tome što je “dulce et decorum” i svu ostalu kvarnu robu, koja će im posljedično uništiti život. Žalosno je što se pritom osjećaju kao nedodirljivi, moćni i gotovo besmrtni – jer vidite, sve oni to mogu nabaviti, (pot)platiti i kupiti!
Trenutak istine nastupa tek kad se razbolimo, kad dođe smrtna ura ili nas pogodi nesreća bilo koje vrste: gubitak imanja, nevolje s djecom, odlazak dragih, nedobrovoljno izgnanstvo, osveta moćnih. Tada uviđamo da smo sami i goli, kao u trenutku rođenja. Nemoguće je prevariti vrijeme, umilostiviti Božji sud, izbjeći karmi. Umiru bogati, silni, ovjenčani, genijalni, jednako kao i klošari, besprizorni, marginalni, prikraćeni od prirode i genetike. I možda im se barem tada obznani, ono što nije bilo JEFTINO i što je jedino valjalo skupljati i zasluživati: čist obraz i dobar glas, vedro srce, plemenitu narav, osjećaj unutrašnje slobode, sposobnost praštanja, ljubav za svijet i ljude, spremnost na žrtvu i odanost svojim idealima.
Završimo Gotovčevim riječima: “Sve je moglo biti drugačije, ali bez ponosa i bez ljepote. Smrti moja, ja te pretvaram u pouku”.
15. veljače 2016.
Flora Green
Autor/ica 👤Božica Jelušić
