Jazavac pred sudom
Povezani članci
Foto: Tito u Zagrebu – YU virtual museum
Sudac: Pa što je to, samo slika!?
David: Samo!? Pa to je slika onog zlikovca, jednog od deset najvećih kroz povijest! Onog što je upropastio zemlju.
Pisarčić: A kako ti se zove zemlja? To treba slavni sud znati.
David: A kako!? Zvala se imoja, irimska, iaustrougarska, ijugoslavenska, ibriselska, ihrvatska. Tako joj je ime.
Sudac: U tebe Davide sve nekako zapetljano. Pa kako ti se država zove?
David: E tako gospodini moji. Sve ću vam kazati po redu i zakonu. One dvore sagradili su još Rimljani, one škole i pruge Austrijanci i Mađari, one tvornice i stanove Jugoslaveni…
Sudac: A ovi sad?
David: Ovako ti je bilo časni sude. Ovaj zlikovac na slici nas je prevario. Zato vas molim i preklinjem da ga što teže osudite. On je sve to gradio da bi nas tjerao da radimo. Govorio je da je to naše. Tjerao nam djecu u škole, kao da je to najvažnije. Morali smo izdvajati za odmarališta na moru. Prisiljavao nas da otkupljujemo mlijeko od seljaka i pravimo svoj sir. Tjerao nas da živimo zajedno u bratstvu i jedinstvu. I u penziju smo morali ići. Nisi smio nikog mrko pogledati ako je bio druge vjere. Nikakve slobode, vrli sude, nismo imali.
Danas smo od svega toga oslobođeni.
Sudac: I šta sad hoćete? Za što ga konkretno optužujete?
David: Pa za sve. Netko mora biti kriv, časni sude. I što je lagao. Govorio je da su oni pobijedlili u drugom ratu. A nisu. Nigdje to više ne piše, časni sude. Ni onije spomenika nema. Ima, ustvari još jedan Trg. Al sad ćemo i to promijeniti. Sjeme ćemo im zatrti.
Sudac: Štrbac, pa vi ste ludi! Kako možete tužiti onoga od čije ostavštine i danas živite!?
David: Časni sude, nisam ja Štrbac. Ja sam Mikulić. A i David mi je samo umjetničko ime.