Javna tribina: “Vršnjačko nasilje – stvarnost i socijalni tabu”

Povezani članci

• Pedeset godina samoće
• Otvaranje izložbe “Mir sa ženskim licem” u Mostaru
• OTVORENO PISMO Maje Dizdara, sina pisca Maka Dizdara, u povodu promocije Slovo o autentičnom i definitivnom izdanju Kamenog spavača
• Gradimir Gojer: SUŽIVOT
• MUP RS: Dolazak ‘Noćnih vukova’ nije najavljen
• File završio angažman oko Sejdić-Finci, protesti u BiH nastavljeni

U srijedu 2. marta 2016. godine u 16:00 časova na Filozofskom fakultetu u Banjaluci održaće se javna tribina posvećena vršnjačkom nasilju.

Da li je nasilje među ili nad djecom i omladinom socijalni tabu ili naša učestala ali prešućujuća realnost? Koji su joj psiho-socijalni i socijalno-politicki uzroci? Da li generacije odrasle na predstavama rata i zločina a zatim na slikama političkog, tranzicijskog i privatizacijskog nasilja manjine nad većinom, mogu izgraditi sistem vrijednosti koji će se suprostaviti kulturi nasilja i prava sile?

Pokretač javne tribine je građanska inicijativa “Pravda za Mahira” pored kojih učešće uzimaju i Filozofski fakultet u Banjaluci i Društvo psihologa RS.

Dođite i uzmite učešće i vi, jer vas se to tiče.

Organizatori su pored građanske inicijative “Pravda za Mahira” i grupa akademskih i profesionalnih stručnjaka koji su vezani za teme odgoja i razvoja djece i vršnjačkog nasilja sa Filozofskog fakulteta i iz Društva psihologa.

Na tribini će aktivno učešće uzeti Dubravko Lovrenović i Alisa Mahmutović, te Đorđe Čekrlija, profesor na Filozofskom fakultetu, koji ima najveću zaslugu što se ovakav jedan događaj dešava i u Banja Luci. Značaj eksponiranja ove teme u stručnoj i generalnoj javnosti je očigledan.

Ovo je treća tribina u nizu, poslije Tuzle i Mostara na temu vršnjačkog nasilja čiji je inicijator građanska incijativa Pravda za Mahira i Mahirovi roditelji. Ova građanska inicijativa sa stručnim i građanskim tribinama i eksponiranjem ove teme u medijima želi da osvjetli problem vršnjačkog nasilja i skine sa nje socijalni tabu. Želi da ohrabri ljude, roditelje i djecu, naročito žrtve da progovore o nasilju i potraže stručnu psihološku i pravnu pomoć. To je jedini način da djeca i omladina koji su bili izloženi vršnjačkom nasilju, sačuvaju svoje mentalno zdravlje i psihološku konstituciju i nastave živjeti normalnim životom. Ova tema, kao i slične teme porodičnog nasilja, seksualnog zlostavljana u porodici otvaraju se kod nas jedino u crnoj hronici kada nastupe sve tragične posljedice vršnjačkog i generalno nasilja, fizičkog, psihičkog ili seksualnog zlostavljanja među ili nad djecom i omladinom. I to se tu radi vrlo senzacionalistički i vulgarno radi prodaje medijskih naslova, a onda se o tome ništa više ne piše niti diskutuje. Ovim senzacionalističkim pristupom mediji uopšte ne stavljaju u fokus stvarne uzroke problema, niti struku i javne ustanove koji imaju i etičku dužnost i institucionalnu odgovornost da preduprede uzroke ovog nasilja ili da zaštite i liječe žrtve i minimiziraju posljedice nasilja. Piše se o slučajevima, umjesto da se govori o i izgrađuje sistem.