Izložba slika Anela Jakirovića “Pozornica” u Sarajevu

Povezani članci

• Ima izać′
• Adem Garić, Dvije pjesme iz 2030-te
• Kako se na brzinu obogatiti bez rada
• Irma Baralija: Kakva vlast, takvi karantini – neprihvatljivi
• 75 godina Mostarskog bataljona
• KONTINUITET TRAGANJA

Izložba slika Anela Jakirovića “Pozornica” bit će otvorena u galeriji Roman Petrović u Sarajevu, ul. Titova 54, u petak, 15. novembra 2013.  u 19 sati.

Anel Jakirović stvara svoje slike akrilnim bojama, na platnu ili papiru. Školovan da projektuje i oblikuje, da rješava probleme forme, mase, volumena i prostora, oslikavajući svoja platna premjerava im  površinu, tragajući za unutrašnjom motivacijom svog djela. Kao lucidan posmatrač, zagledan u senzaciju svjetla, ne boji se boje, nego upravo računa na njene začudne moći.

Arhitektonske forme na njegovim slikama tragaju za oštrinom vlastitih ivica, koju ne dosežu, nego, namjerom autora, preispituju, nalaze i gube svoju suštinu i autonomiju. Stvarajući na naslijeđu apstraktnog slikarstva, Anel Jakirović ne odustaje od konkretizacije znakova slike, pokušavajući ostvariti tačan zapis svojih zamisli i jasnog plana strukture slike. Iz njegovih djela izbijaju bogati nanosi memorije koju je avangarda nosila sobom kroz vrijeme i taložila na usputnim obalama. Motivi na njegovim slikama se zgušnjavaju, žive pretačući se jedan u drugi, čuvajući vlastitu opravdanost, tvoreći, kao alhemijskom formulom, iz jednog elementa, nešto sasvim drugo.

Pomisao na predmetnu stvarnost i realnu sadašnjicu tako iščezava, a nastaje nova stvarnost, zasnovana na pravilima i zakonima slike, i nijednim drugim. Ta pravila i ti zakoni ne dolaze iz likovnih udžbenika, mada su ih mnogi pokušali zapisati, niti se mogu prosto naučiti i primijeniti, nego svoje ishodište imaju u principu traganja za slobodom, u stalnoj začuđenosti pred Tajnom stvaranja, koja ima daleko višu svrhu i neizmjerno dublji smisao.

Tako umjetnik preuzima odgovornost za svoje stvaranje, slika samog sebe tim slikama, i koliko god njegovo djelo bilo nefigurativno, rastočeno i nesklono tumačenjima, u njemu uvijek možemo jasno vidjeti autora, njegov pogled u stvarnost koja mu je nametnuta i njegovu potragu za samim sobom u vremenu pred kojim stoji. Ostaju ove slike kao šareni pečati koji svjedoče o postojanju, vjeri i stalnoj težnji da se sačuva Nada, bez koje bi život umjetnika bio suh i neplodan kao presahlo tlo na kojem je uzalud saditi šumu i čekati da naraste.

  Isječak iz “TRAKTAT O TROJICI”,  Nedžad Maksumić