IZBJEGLIČKI BLUES, Halil Džananović

Halil Džananović
Autor/ica 7.9.2015. u 09:39

IZBJEGLIČKI BLUES, Halil Džananović

Foto: CNN

 

IZBJEGLIČKI BLUES

 

– Pasport molim.

– Nemam.

– A, Identifikation?

– Ni to nemam.

– Pa kako onda prelaziš preko granice?

– A kako Ti prelaziš preko ljubavi?

– Što ti je to ljubav?

– A što je tebi granica?

– Ja na granici zarađujem.

– A ja se u ljubavi trošim.

– Odakle si zapravo?

– Iz ljubavi.

– A dokle ćeš?

– Do ljubavi.

– Pa gdje ti živiš, čovječe?

– Ja ne živim

– Ja samo volim!

– A gdje si dosad volio?

– U pjesmi.

– Pa što ne ostade u njoj?

– Ostao bih da je ne prognaše!

– A gdje zapravo boraviš?

– Boravim gdje god ih ima?

– A koga to, dođavola?

– P J E S A M A!

 

– Što li će ostati iza tebe – Crnkoviću?

– A što iza tebe, carska – kiridžijo?

– Imanje i oporuka!

– Ahaaa…

– Iza tebe oporuka, a iza mene poruka!

 

DJEČAK

 

Ispružena ruka dječaka

na uglu ulice izumrlih

ulice patnje, bezumlja i mraka

k’o krilo ptici polomljeno

 

Oči su mu dva ponora

dva jezera beživotna

niz čije rubove klize

sve strahote ovog svijeta

 

Haljina nema

gola koža k’o njiva preorana

dok mu se rebra pred vjetrom povijaju

bezumnici ka njemu koračaju

 

Uzalud kleknuše nebesa

pucanj je zadnje što su i tad čula

još jedna zvijezda na tamnom nebu

zauvijek se u iskre prosula

 

A ruka ispružena osta

kao putokaz za posmrtne lađe

k’o stepenice

(k nebu)

za dušu prevarenu

što ovdje svoj dio sunca ne nađe

 

(1994. god., Sabirni Centar, Den Bosch. Holland)

Halil Džananović
Autor/ica 7.9.2015. u 09:39