Ivo Anić: Dva stabla

Povezani članci

• Govorimo naški!
• MISAO DANA: PIČKA VAM MATERINA
• Bilježnica Robija K.: Tonino i Franino
• Vuk i sedam starčića
• Srđan Sekulić o knjizi Adnana Žetice „Velesje“: “Slušajući planinu i čoveka”
• Vjekoslav Perica: Jedna bolja prošlost u Kući košarkaške slave

Zbog samo njima poznatih razloga bogovi ponekad odluče posjetiti svijet. Ogrnuti kukuljicama zaputiše se tako Zeus i Hermes u grad na obali da se sami uvjere kakvi su ljudi skoro pola stoljeća iza zadnje kataklizme kada su bijesnog Aresa pustili na svijet da napuni Had dušama jer se svijet izopačio i utonuo u dekadenciju i razvrat, podijelio se na imućne i bahate i sirotinju koja dozivaše Zeusa tako da se smrknuti bog vrativši sa zemlje odlučio vatrom i ognjem počistiti svo zlo. Ostavio je Ares zemlju u plamenu i ljudi su nakon ognja koji je razrušio svijet kakav su poznavali odlučili izgraditi novi, pravedniji. Pola stoljeća Zeus nije ni pogledao zemlju za koju je namjenio mir i prosperitet, jednakost i bratstvo. Pola stoljeća je prošlo od kada su ogrnuti kukuljicama Hermes i Zeus posjetili grad na obali.

Grad se bijaše izgradio u tolikoj mjeri da ga Hermes nije prepoznao, velika i nova olimpijska borilišta krasila su novi dio, a onaj stari ostao je u slavu bogova sa slavolucima i carskom palačom, grad je rastao i širio se dokle pogled seže, mirne parkove i luku vizurom je nadmašio samo kamen katedrale, bogatstvo u različitosti njegovih stanovnika bilo je sveprisutno. Pokucavši na prva vrata prerušeni u prosjake naišli su na podsmijeh i uvrede, pokucavši na druga bogati gazda na dvije siromašne skitnice pustio je svoje pse.

Grad kakvog su ostavili onomad iza velike kataklizme nije više bio onaj isti grad kakvog su namijenili njegovim stanovnicima da u njemu žive u miru kao braća. Iz okolnih ulica i kuća čuo se jauk i čula se psovka, brat se okrenuo na brata, a pohlepa je zavladala i opčinila ljude. Dva prerušena boga gledala su kako se ponovo puca i kako vatre ponovo zasipaju grad, grad koji je utonuo u dekadenciju i razvrat, grad koji je postao grad razbojnika i kocke, grad koji je postao gori nego ikada.

Cijelu noć dva su prerušena boga tražila gradom milosrdnu dušu da ih primi na konak ali je nisu našli. Umorni i razočarani došli su pred omalenu kućicu na samom kraju grada, kućicu pred kojom su stajale ribarske mreže i dvije kamenice. Starac ribar primio je umorne goste pod svoj krov, a starica njegova žena pripremila je večeru od jedinog što su imali u kući. Hermes koji se zagrijao ribarevim vinom oduševio se dobrotom i jednostavnošću to dvoje ljudi koji ništa nisu imali doli svoje ljubavi i poštenja. Zadovoljni Hermes upitao je ribara zašto nije u gradu na svečanostima na kojima se dobro jede i pije našto mu je starac odgovorio da ne može sudjelovati u takvim paradama dok se ljude izvodi iz kuća i ubija, dok sa brodova tuku vatrama jedni na druge i da je svijet kakvog je poznavao prestao za njega da postoji.

Ljubazna starica gostima je pripremila postelje i priredila toplu kupku. Hermesa kojeg je ganula njihova ljubav i poštenje, starica je podarila jedinim što je imala, stručkom lavande da mu miriše na uzglavlju dok spava. Hermes se ganut otkrio starici i upitao je ima li kakvu želju koju joj bog može ispuniti? Starica je odgovorila da želi umrijeti u isti dan kada umre i njen ribar tako da ne mora tugovati za njim. Hermes je pustio suzu no tada se u razgovor umiješao ribar i objasnio Zeusu kako je on proletersko dite ribara i kako ne vjeruje da postoji Olimp niti da postoje bogovi na njemu.

Zbog samo njima poznatih razloga bogovi u pravilu odaberu ribare da svijetu prenesu poruku i da ih ostave kao ribare ljudi. Ribari su jednostavni i priprosti ljudi, a opet duboko povezani sa prirodom i morem kao i sa svim njihovim tajnama. Kažu stari ribari da se čovjek kada otkrije te tajne u morskim dubinama promjeni i da drugačije gleda na svijet. Ribari nauče da se od mora i sa morom može živjeti, ribari se nauče na trud i na glad, ribari znaju kako more kojeg vole i od kojeg žive može da te i prehrani i da te odnese. Ribari se jedini nauče poštivati sile koje su jače od čovjeka, svih njegovih izuma i dostignuća, ribari znaju kolika je cijena oholosti i kako morske dubine progutaju jednako i bogate i siromašne ako ne poštuju zakone koji su iznad čovjeka.

Ribari znaju kako bijes bogova i bijes mora izgleda i kako proguta i nepotopive bogataške brode, kako se osveti lakomislenosti i ljudskoj bahatosti, ribari znaju sve te istine života koje su bogovi pokazali ljudima u prirodi koja je oduvijek imala samo svoje zakone. Bogovi odaberu ribare da budu mirotvorci i da ljudima pričaju o istinama života jer su takvi siromašni i pošteni ljudi uplašeni prirode jedini jednostavni i neiskvareni, a ljudi samo takvima povjeruju.

Zbog samo njima poznatih razloga bogovi se naljute kada ne vjerujete u njih pa ma koliko ih ganete i date im svoje dobrote zanemare svoje obećanje i naljute se na vas. Zeus je ponovo pustio bijesnog Aresa na grad i vatre su obasjavale nebo oko ribareve kuće. Dvoje staraca ostalo je tako u malenoj kući na kraju grada koju su krasile ribarske mreže pošteđeno rata i vatri no Hermes nije ispunio svoje obećanje. Zeus je odlučio drugačije.

Zbog samo njemu poznatih razloga Zeus je ostavio staricu na životu iza starog i mudrog ribara. Grad je preživio još jednu kataklizmu i ljudi su se opametili, godine su prolazile, a starica je trajno podsjećala građane svojim životom na ribara i njegove riječi, ribara čiji se svijet srušio dvaput.

Zbog samo njemu poznatih razloga Hermes nije zaboravio staricu i čekao je da bijesni Zeus zaboravi i na ribara kojeg je izabrao da ljude opameti i na staricu koju je ostavio na životu unatoč Hermesovu obećanju.

Jedne se večeri ogrnut kukuljicom ponovo sam prošetao gradom i ponovo ga nitko nije htio primiti na konak i u svoju kuću. Ponovo je Hermes vidio grad koji iza toliko kataklizmi ništa nije naučio, grad koji je utonuo u dekadenciju i razvrat, grad u kojemu su ponovo živjeli duboko podjeljeni ljudi na bogate i siromašne i shvatio je Hermes da ovaj svijet nikada neće naučiti ma koliko im bogovi ostavljali poruka i ljudi koji će ih prizivati pameti.

U malenoj kućici na kraju grada gorjelo je svjetlo.

Starica bolesna i sama iz postelje prepoznala je Hermesa. Tihim staračkim glasom kazala mu je da se ne ljuti na njega što nije ispunio obećanje i da je shvatila razlog zašto su to napravili. Starica je u svom životu ionako imala toliko suza da ih više ionako nije mogla isplakati. Starica je zamolila boga da ovaj put poštedi grad i da u spomen njihove ljubavi ostane priča koju će ljudi nastaviti pričati. Ako ponovo vatrama uništite grad tko će nastaviti priču o našoj ljubavi? Tko će ako sve nestane uopće znati što je ljubav?

Tko će ako nestane ljudi voljeti ?

Hermes je ganut pustio suzu i starici zaklopio oči.

Na malenom groblju iza najdalje kuće u gradu pred kojom su stajale ribarske mreže niknula su dva stabla. Grane tih stabala preplele su jedna drugu i mogli ste ako ih pažljivije promatrate uočiti da se zapravo grle.

Zbog samo njima poznatih razloga bogovi razdvoje takve ljubavi da ih ponovo spoje u vječnost.

Dva stabla koja se grle ostave nam tako nedirnuta vatrom. Dva stabla koja se grle nad dva označena groba.