Ivančić: “Treba pošteno priznati da tržišna privreda ne može osigurati cjelovito i objektivno informiranje”

Izdvajamo

• “Današnje novinarstvo nastoji u što većoj mjeri otkloniti novinare, kako bi opstala medijska industrija. Danas i čitatelji šalju vijesti”, podsjetio je, ustvrdivši kako bi “cjelovito i objektivno informiranje trebalo biti shvaćeno kao ljudsko pravo”. “No treba pošteno priznati da kapitalistička tržišna privreda takvo novinarstvo ne može osigurati. Minimalno pristojna država bila bi ona koja financira kritiku sebe same kroz uzdržavanje snažnih i objektivnih kritičkih medija. Liberalizmom Zapada ne treba se zanositi. Zapad nije toliko slobodan koliko sam o sebi misli: sudbine Juliana Assangea, Edwarda Snowdena i Chelsea Manning najočitiji su primjeri”, kazao je Ivančić.

Povezani članci

• Olga Lalić-Krowicka – Dida i ja (četiri godišnja doba sa didom)
• Zamrzavanje drugog mirovinskog stupa osjetno će smanjiti buduće mirovine
• Politička roba s greškom
• Poljoprivredno gazdinstvo dobilo posao od 10,5 miliona maraka za nabavku respiratora
• Šta radi veterinarska inspekcija kad zaprimi prijavu?
• Nepopustljiva kralježnica

Cjelovito i objektivno informiranje trebalo bi biti jedno od ljudskih prava, ali treba već jednom pošteno priznati da kapitalistička tržišna privreda to pravo ne može osigurati, izjavio je novinar i pisac Viktor Ivančić, utemeljitelj Feral Tribunea, u četvrtak navečer u Dubrovniku, na prvoj od tri večeri razgovora objedinjenih pod naslovom “Proljetni Rebedu”.

Riječ je o dvije javne tribine i promociji knjiga u organizaciji dubrovačkog aktivističkog kolektiva “Rebedu”, koji je okupio dubrovački aktivist i umjetnik Pero Mrnarević. Ime “Rebedu” kratica je od engleskog “Rebellious education” – “Pobunjeničko obrazovanje” – a simbol, crvena zastava s “lastinim repom”, preuzet je od pomorskog simbola za prijevoz opasnih tereta na brodovima. Tema razgovora u sklopu “Proljetnog rebedua” bit će najaktualnije teme vremena – solidarnost i diskriminacija, sloboda i cenzura, rat i propaganda, prosvjetiteljstvo i opskurantizam – a sudjeluju ugledni novinari i intelektualci iz regije i inozemstva, poput Florance Hartmann, Dina Mustafića, Viktora Ivančića, Borisa Dežulovića, Sinana Gudževića i drugih.

U četvrtak navečer održana je prva tribina, pod naslovom “Sveta misao”, na kojoj su govorili sarajevski redatelj Dino Mustafić te kolumnisti i pisci Viktor Ivančić i Boris Dežulović. Potonji je ispričao detalje o nedavno objavljenoj vijesti da je tužiteljstvo u Splitu podnijelo optužnice protiv šestorice verbalnih nasilnika koji su Dežuloviću, zbog sada već znamenitog teksta ‘Jebo vas Vukovar’, na društvenim mrežama prijetili smrću. Dežuloviću je to, kaže, prvi put u životu da je policiji prijavio prijetnje, a učinio je to tek nakon što je njegov susjed iz dalmatinskog seoceta u kojemu živi na Facebooku objavio njegovu adresu. Prije nekoliko dana, dobio je obavijest da je podignuta optužnica protiv šestorice trolova koji su mu prijetili.

“Smisao je moje prijave da ljudi počnu shvaćati odgovornost za javno izrečenu i napisanu riječ. Ako mi novinari cijeloga života odgovaramo za ono što smo napisali, a to tako i treba biti, pa dajte se već jednom naučite da morate biti spremni prihvatiti posljedice ako ženi kažete da ćete je silovati, ili čovjeku da ćete mu zapaliti kuću. Naprosto, nije ni lijepo ni pristojno ljudima prijetiti smrću”, strpljivo je objasnio Dežulović.

Nadovezao se Viktor Ivančić, ustvrdivši kako su osobne prijetnje tek jedan oblik pokušaja da se onemogući kritika patriotskih tema koje su, po Ivančiću, u Hrvatskoj pretvorene u “pseudoreligijski kult”: hrvatska država i Domovinski rat. Drugi, sveobuhvatniji i temeljitiji oblik, kaže Ivančić, jest “sistemska cenzura”, o kojoj svjedoči činjenica da se tekst poput Dežulovićeva ne može objaviti u 90 posto hrvatskih medija. “Ljubav prema državi kod ljudi izaziva žandarski mentalitet”, ustvrdio je Ivančić, a Dežulović se nadovezao zornom tvrdnjom kako je “važnije voljeti ženu nego državu”.

Ivančić, pak, odgovornost vidi i u novinarstvu. “Uz standardnih pet pitanja na koja, prema pravilima struke, svaki izvještaj mora odgovoriti – tko, što, gdje, kada i zašto – imate i dodatni, šesti element, koji je u Hrvatskoj prešutno postao obavezan: domoljubna intonacija. Država se tu razumijeva kao mitska tvorevina, a ne kao geostrateška činjenica ili administrativni servis”, kaže Ivančić i dodaje kako “medijska industrija funkcionira tako da se zna što se ne objavljuje”, upravo obrnuto od onoga kako bi trebala funkcionirati – “na principu odbacivanja autocenzure”. “U mojoj generaciji vrlo je malo novinara vrijednih pažnje koji mirovinu dočekuju u velikim medijskim pogonima, a to mnogo govori”, konstatirao je Ivančić.

U ovdašnjoj demokraciji, kaže, nema otvorene cenzure kao u diktaturi, ali javnost funkcionira kroz manipulaciju: kroz “masovnu proizvodnju medijskih bespotrebnosti”, ili ono što Ivančić zove “istražnim”, za razliku od “istraživačkog novinarstva” – koordinirano djelovanje medija i policije, umjesto da mediji otkrivaju prije policije – ili “retroaktivnim novinarstvom”, što se najbolje vidjelo u zakašnjelom izvještavanju hrvatskih medija o ratnim zločinima hrvatskih snaga. “Ima nešto dubinski odvratno u tome kad građanska štampa o Lori piše s deset godina zakašnjenja”, kaže Ivančić, dodajući da bi i žrtava vjerojatno bilo manje da su svi mediji, još 1992., počeli pisati o zloglasnom splitskom vojnom zatvoru, nakon što je tada još neovisna Slobodna Dalmacija prva objavila jezivo svjedočenje zatočenika Lore Đorđa Katića. Ali nisu, pa je mučilište u Lori moglo opstati sve do 1997. godine, kazao je Ivančić.

“Današnje novinarstvo nastoji u što većoj mjeri otkloniti novinare, kako bi opstala medijska industrija. Danas i čitatelji šalju vijesti”, podsjetio je, ustvrdivši kako bi “cjelovito i objektivno informiranje trebalo biti shvaćeno kao ljudsko pravo”. “No treba pošteno priznati da kapitalistička tržišna privreda takvo novinarstvo ne može osigurati. Minimalno pristojna država bila bi ona koja financira kritiku sebe same kroz uzdržavanje snažnih i objektivnih kritičkih medija. Liberalizmom Zapada ne treba se zanositi. Zapad nije toliko slobodan koliko sam o sebi misli: sudbine Juliana Assangea, Edwarda Snowdena i Chelsea Manning najočitiji su primjeri”, kazao je Ivančić.

Dino Mustafić predstavio je bosanskohercegovačku perspektivu problema. “Dok sam prije trideset godina u kolektivnom koncentracionom logoru opkoljenog Sarajeva čekao da napokon završi opsada, na pamet mi nije padalo da ću trideset godina kasnije, danas, opet osjećati miris sukoba, i pozivati ljude – nemojte jedni druge opet da ubijamo, dajte da sjednemo, da razgovaramo. A dok smo to sada opet prisiljeni govoriti, iz hrvatske liberalne demokracije u mojoj se državi zalažu za etničku demokraciju”, kazao je Mustafić. O sudbini BiH on ne njeguje nikakve iluzije. “U BiH je i Ustav diskriminatoran. Nismo jednaki pred zakonom. I vaša kandidatura na izborima, kao i vaše glasanje, ovisi o tome tko se i otkud ste”, podsjetio je. Istodobno, ekonomija je potpuno urušena: “Nemamo, eto, više ni sarajevsku ‘Drinu’. Ostali smo i bez cigara. Nemamo više šta ni popušit’”, karakteristično bosanski poentirao je Mustafić.

“Proljetni Rebedu” nastavlja se večeras, promocijom knjiga Viktora Ivančića “Radnici i seljaci” te “Zlomovina”, na kojoj će, uz autora, govoriti Sinan Gudžević i Boris Dežulović. U subotu će biti održana tribina “Na granici humanosti”, o izbjeglištvu i solidarnosti, a govorit će novinarka i bivša glasnogovornica Haškog suda Florance Hartmann te filozofi i vijećnici gradskih vijeća Zadra i Splita Marko Vučetić i Nebojša Zelič.