Ivančić: Ako pasivno prihvaćaš ovo što se događa, zaslužuješ ono što će ti se desiti

Izdvajamo

• Nezgodno, ja sam taj grob koji je došao pred vas. Danas se vidi nedostatak beskompromisne kritičke misli koju je artikulirao Feral. Pritom ne mislim da je marginalno nužno neutjecajno, istaknuo je Ivančić. Današnje je novinarstvo, kaže, uslužno-servisna djelatnost vladajuće klase. Novinarstvo danas živi od marketinga. Danas se živi od oglasa koji ide uz tekst, a to su suprotstavljeni žanrovi. No, veli, nije pesimist i isplati se djelovati.

Povezani članci

• Nikola Vučić: Žižek i COVID-19: Trebamo li novi komunizam?
• Oluja u Moskvi
• Ispod zelene kape
• Esad Bajtal: Razvaljuju nam kuću etno-gavranovi
• 1938. godina koja se vraća
• Ramiz Huremagić i Erna Begatović: Vraćamo Branka Ćopića kući

foto: šg

“Cinično je to stanje prešućenosti. Grozno je da kompletno društvo zabije glavu u pijesak! Zločini na ovim prostorima su i kolektivni. Kad se govori o individualizaciji krivnje, meni se lagano bljuje. Puno je ljudi sve znalo. Znate kad je Feral doživio najveće napade? Vlak iz Splita za Knin imao je 20 vagona; bio je velik. Ujutro bi ljudi išli u Knin s praznim torbama, a vraćali se s punim. Veći dio grada bio je u tom vlaku. Jedna naša novinarka početnica ušla je u taj vlak i napisala o tome reportažu. Kad je objavljena, uslijedila je brutalna reakcija; čuvala nas je specijalna policija. Svi su znali da uzimaju tuđe! Ali, kad si to napisao, on je poludio… kad smo stavili zrcalo. Mislim da je uloga medija to raskrinkavati. Ono što je Feral radio, bila je radikalna demistifikacija. Treba objavljivati ono što je nelagodno, a ne samo kritizirati Tuđmana ili Karamarka, a to je ono što novinarstvo danas ne radi, kazao je preksinoć u Puli Viktor Ivančić.

U ime pravde

Publika u nikad ispunjenijem Dnevnom boravku Rojca dugim je pljeskom ispratila nagrađivanog novinara, pisca, osnivača i dugogodišnjeg glavnog urednika Ferala, koji je zajedno s urednikom knjige Dejanom Ilićem iz izdavačke kuće “Fabrika knjiga” predstavio novu knjigu “Radnici i seljaci”, da bi na koncu jedan poštovatelj autoru poklonio dres Robija K., lika istoimene duhovite Ivančićeve kolumne.

Viktor i Dejan, foto: glasistre.hr

“Radnike i seljake” izdavač predstavlja kao mračnu knjigu punu optimizma s pobunom kao glavnom temom; a autor je smatra knjigom priča/eseja o kapitalizmu. Junaci u pričama gubitnici su tranzicije, koji su nakon pobune nasilni i nimalo moralni spram onih koji ih izrabljuju.

– Točno je da veći broj junaka nisu moralni, ali uvijek nastupaju u ime pravde. Treba li uopće moralizirati pitanje pravde? Nema ničeg moralnog u osveti, odmazdi, ali mogu biti pravedni. Nije to apologetika; ne plediram za to, ali zašto ne, kazao je Ivančić, koji ne može ni zamisliti život bez angažmana.

– Ja pišem ne da bih stvorio sljedbu koja bi me pratila, već da uspostavim jasan kritički odmak spram stvarnosti. Ja nisam ovo što vlada. Ako pasivno prihvaćaš ovo što se događa, zaslužuješ ono što će ti se desiti, nastavio je. Govoreći o recentnim promocijama knjige Borisa Pavelića o Feralu, kaže da su to emotivno nabijene, nostalgične promocije.

– Nezgodno, ja sam taj grob koji je došao pred vas. Danas se vidi nedostatak beskompromisne kritičke misli koju je artikulirao Feral. Pritom ne mislim da je marginalno nužno neutjecajno, istaknuo je Ivančić. Današnje je novinarstvo, kaže, uslužno-servisna djelatnost vladajuće klase. Novinarstvo danas živi od marketinga. Danas se živi od oglasa koji ide uz tekst, a to su suprotstavljeni žanrovi. No, veli, nije pesimist i isplati se djelovati. Sada piše u “Novostima”, tjedniku srpske manjine u Hrvatskoj.

Greška u sistemu

– “Novosti” danas funkcioniraju na budžetu. Oni su greška u sistemu. Ali zamislimo da je ta greška sistem; dakle da država potpomaže neovisne medije koji će kritizirati vlast. E, to bi bila demokracija! Tome bi trebala težiti Hrvatska. No, ja mislim da će ta priča pasti u vodu. Postoje fašistoidne tendencije. Nema pristojne države, nema poštenog tržišta, koje je malo kao i zemlja, tvrdi.

– Privatno vlasništvo je skroz ok, ali je sporno privatno vlasništvo nad sredstvima za proizvodnju. Mene nervira što se stalno izjednačavaju demokracija i kapitalizam, a ozloglašava socijalizam. Vjerujem da je moguć demokratski socijalizam, nastavio je autor. Govoreći o autentičnim ljevičarima, naveo je primjer Dragana Markovine koji je iz političkih razloga najuren sa Splitskog sveučilišta u Zagreb. Relativno mu obećavajuće, kaže, zvuči Radnička fronta.

– Čitav je društveni život sveden na stranački život. Stranke i izbori jesu pretpostavka demokracije, ali to ne znači njeno puno ostvarenje. Nemamo demokratski život, nemamo demokratsku javnost, građanski otpor, pobunu, zaključio je Viktor Ivančić.

Njegovo pulsko gostovanje organizirao je Savez udruga Rojca u suradnji s Art&Musicom. (Zoran ANGELESKI)

Glas Istre