ISTRIJANSKI PANOPTIKUM
Povezani članci
Foto: Facebook
Prikaz
Dva mora, koncert Elis Lovrić i Franka Krajcara, u povodu Dana oslobođenja i Dana grada Pule,
Istarsko narodno kazalište Pula
Sedamdeset prva godišnjica oslobođenja grada Pule od fažizma imala je niz zanimljivih sadržaja, kojima sam nazočio. Mudro su istrijanski domaćini smislili kraj manifestacije obilježavanja značajnih obljetnica. Priredili su koncert zanimljivog dua vrhunskih glazbenika, Elis Lovrić, talentirane dramske umjetnice i uistinu raznim darovima obdarenog Franka Krajcara, poznatog istrijanskog glazbenika, kantautora koji svu raskoš glazbenog talenta pokazuje interpretiranjem niza melodija na čitavom arsenalu glazbala…
Ono što je sukus ove glazbene soareje je karakteristični istrijanski zvuk, kolažiran partijama čistog džeza. Mudrost glazbene dramaturgije ovog događanja bila je ponajviše u angažmanu klavijaturiste i džez majstora Matije Dedića, koji je dodatno oplemenio kompletan zvuk ove večeri.
Elis Lovrić, u pojedinim trenucima, za moj ukus, možda i prenapadno (?!) dominira, čineći večer, u dobrom njenom dijelu, one men show… Međutim, čudesna melodika istrijanskih glasova i raritetni zvuk svirala i trzaćih instrumenata drevnog podrijetla velikim dijelom su bili intrigantni, sami po sebi. Ono što ovu večer izdvaja od niza sličnih glazbenih događanja je, uz raskošan talenat dvoje glazbenika, nevjerojatna doza čudesne partnerske muzičke korespodencije, kako na glasovnom planu, planu uvježbanih glazbala, jednako i u gotovo neobaveznom ponašanju na pozornici i nekoj vrsti konferanse, tihog međurječja. Da nije bilo vrhunske izvedbe niza poznatih, ali i prvi put izvedenih melodija, možda je ležernost u izvedbi, a posebno ponašanje na sceni pravila atmosferu obiteljskom, a kada se u tome pretjeralo (!), na neki način, gotovo malomišćanskom?!
Navikli na svoje brojne fanove Lovrićeva i Krajcar mogli su koncert oduljiti i do ranih jutarnjih sati, kako zbog njihovog predavanja glazbi, još i više, zbog obožavanja vjerne im publike, koje je, kako se koncert približavao svome prirodnom kraju, bilo sve snažnije.
Uzoran glazbeni sloj ove manifestacije, na neki način, remetilo je umetanje sadržaja koji nisu pristajući niti naslovnoj sintagmi Dva mora, a niti istrijanskom duhu i onome što je činilo stvarni panoptikum istrijanske žudnje. Posebno je neumjesno bilo u smislu glazbene dramaturgije miksati hitove Eltona Džona sa dominantnom istarskom glazbenom matricom. Ali, podrazumjevajući da se o ukusima, pa i onim glazbenim, ne raspravlja, zadovoljiti ću se da kažem da sam ove večeri susreo dva talentirana glazbenika i jednu stvarnu glazbenu zvijezdu, koja je dominirala od prve do posljednje minute ove večeri – fantastičnog i fanatičnog Matiju Dedića!