Ispraznica

Povezani članci

• Bilježnica Robija K.: Delirij uskrsa
• Institut za umetničku igru raspisuje konkurs za upis studenata
• Ratni zločin, razum i srce hrvatske državne politike
• Heni Erceg: Sjevernokorejski sindrom
• Srbi i Albanci – ljudi i odnosi
• Zlatko Paković: Ja sam za radikalnu izmenu stvarnosti

Foto: Facebook

“Sloboda medija je važna, ali za izgovorenu riječ svi trebaju biti odgovorni” – mudro zbori Predsjednik Vlade ovih dana.
Još jedna od “sastavnih dijelova opće komunikacije te uljudnosti” ili, kako bi za floskulu rekli na novohrvatskom, ispraznica.

Andrej Plenković nas nije razočarao. Ispunio je sva naša očekivanja. Igra ulogu premijera upravo kako smo se i nadali. Učtivo i bezbojno. Bez veze.

Ni “be” ni o jednom važnom i aktualnom društvenom pitanju.

Moglo bi nas jedino brinuti što brzo ispucava sve te nesadržajne “misli iz dvadesetprvog stoljeća”.
Svojski se trudi biti što je moguće manje konkretan i to je ono rijetko što mu nekako i uspijeva. Kao nogometaš koji popravlja frizuru dok je lopta u autu. Svaku upakiranu rečenicu poveže ispeglanom mašnom.

Uvijek svježe obrijan i uredno zakopčan više me podsjeća na recepcionara. Kad bi me Mlakar pitao za zanimanje osobe pod rednim brojem, recimo, C, sigurno bih ispalio – recepcionar.
A i kad kaže nešto oštrije, kao ono o Rusiji, kao da bi rado to povukao. Jer možda izlazi iz okvira briselskog diplomatskog priručnika.
Ne mogu reći da je loš. A lagao bih kad bih rekao da je dobar. A nije mu baš ni lako. Pored jednog Tobože Petrova and “The Bridge Orchestra”. A nema ni te vodice kojom bi mogao umiti cijelu stranku.

Najgore je što mi ne izgleda nekako kao hrvatski premijer. Ni po temperamentu, ni po karakternim crtama. Kao da je upao u epizodu iz nekog drugog filma.
Bilo kako bilo, najviše mi vuče na onog Baneta. Onog iz “kao Bane” – dobri sin.
A opet, ne znam. Još mi se jedna muzička asocijacija mota glavom.

Ako se nešto dramatično ne promijeni, njegov bi potomak mogao ponijeti nadimak iz naslova onog starog “Pušenja” .
Guzonjin sin.